Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Danas mladež kao modni trend masovno nosi izblijeđene ili skroz bijele traperica na više mjesta isparane. Nose ih i osobe srednjeg doba. Jeste li znali kako je taj modni krik bio omiljen već pedesetih godina, kad se pojavio u Italiji, koja je uvijek u pitanju mode bila ispred. Bilo je to doba kad se masovno autobusima i osobnim kolima odlazilo u Trst u kupovinu, jer “zapadnjačke robe”, koje je tamo bilo u izobilju, u Jugoslaviji se nije moglo naći. Tako su i zadarski kicoši, momci koji su prvi htjeli nositi svu najnoviju modu, odlazili na Ponte Rosso( na fotografiji iz tog doba,op.a.) i onda se s modnim inovacijama kočoperili pred djevojkama i udvarali im se. Jedan takav bio je i moj, nažalost sada pokojni, znanac Josip i on mi je ispričao ovu priču. Htio je pošto poto prvi među nama nositi te moderne blijede isparane traperice, uzeo podosta novaca, sjeo na autobus i put Trsta do Ponte Rossa. Traperice je kupio i vratio se kući, no kako se umorio jer je cijelu noć putovao, zaspao je i kasno se probudio. Odmah je krenuo obući se i u gradu kočoperiti, no prenerazio se. Njegove omiljene talijanske moderne traperice bile su upropaštene. Sve rupe na njima zakrpane. Kako i zašto?. Njegova baka, koja je uvijek prva rano ustajala, vidjela je te isparane hlače i, kako mu je poslije pojasnila, zakrpala ih:
– Mora da je u tom Trstu jako skupo, kad si za onoliko dinara koliko si ponio, mogao kupiti tek ove jadne svugdje isparane gaće. Evo sam ti ih pokrpala, da ne hodaš onako isparan.
Prijateljica Franka
Nije mi bila nikakav rod. Arbanaška, a ja istina u Arbanasima imam puno prijatelja, ali ni jednog rođaka, a nju sam ipak svrstavao među moje bliže. Ne mora mi netko biti rođak, da bi bio moj, posebno mi drag i privržen. Tako je bilo s Frankom, koja mi je dugi niz godina bila draga prijateljica. Cijenili smo se i uvažavali uzajamno i voljeli se, onako kako se trebaju voljeti dobri prijatelji. A tko Franku ne bi volio? S velikim široko otvorenim očima gledala je na svijet s dobrotom, poštenjem i iskrenošću. Živjela je sama svoj život, dosta tegoban, ali ona ga je živjela s radošću i zadovoljstvom. Pri pomoći je bila kad god je trebalo, a nikad nije ni o kojem znancu ružnu riječ kazala. Ona je život shvaćala, kako ga shvaćati treba, kao kratki, a lijepi fenomen u stalnoj prolaznosti svega. Moja draga prijateljica Franka Kotlar napustila nas je prije više godina. Silno mi nedostaje.
