Danas je u Atriju Providurove palače otvorena izložba “Tomaso Burato, Ljudi, Grad i memorija” putovanje kroz vizualnu povijest Zadra druge polovice devetnaestog stoljeća, koje Tomasa Burata predstavlja ” ne samo kao fotografa, nego kao sudionika u oblikovanju urbanog identiteta Zadra – čovjeka čiji je pogled postao dio kolektivne memorije grada “. Kao prilog ovom velikom događaju u kulturnom životu Zadra, crtica o posjetu atelijeru maestra elegancije fotografije koju mi je svojedobno ispričao glavni junak priče ,naš pokojni uvaženi sugrađanin gospodin Ivo Polombito.
Ivo Polombito i njegova odabranica, kasnije supruga, Marija Grdović, “zagledali” su se 1913. godine, kad je on imao 26, a ona samo 17 godina, ali ipak su odlučili brak zasnovati. U to doba zaruke za brak obvezno su se objavljivale u crkvi, gdje se i vjenčavalo, no Ivo i Marija odlučili su se zaručiti na drugi način i tako brak najaviti. Otišli su na slikanje u atelijer velikog slikara, što je ujedno značilo i zaruke i jamstvo za stupanje u bračnu vezu. Nisu se snimili kod Tomasa osobno, jer je on tri godine ranije umro, ali jesu u njegovu atelijeru, koji se nalazio u dijelu grada nazvanom Kampo Kaštelo (bio je uz nekadašnji trg Tri bunara). Nakon Tomasa s atelijerom je nastavila njegova supruga. Burato je, nadaleko tražen i cijenjen, imao u atelijeru dva ” razreda “. Drugi razred je bio jeftiniji, a prvi razred dosta skuplji, a Ivo i Mare odlučili su se za prvi razred, neka njihovi nasljednici i po tomu znaju koliko su se voljeli. Njihovi roditelji prihvatili u njihov način, a kako je Marija bila maloljetna, za nju je stupanje u brak potpisao njen otac.
