Postoje datumi koji nisu samo dio kalendara. Postoje datumi koji su utkani u povijest jednoga grada, jednoga naroda i jedne države.
Petnaestoga listopada 1990. godine u Zadru je osnovana Jedinica za posebne namjene Policijske uprave Zadar, poznata pod imenom „Poskoci“ – postrojba koja će vrlo brzo postati jedna od ključnih sastavnica hrvatske policije u najtežim godinama stvaranja i obrane Republike Hrvatske.
Danas, 36 godina poslije, ne obilježavamo samo obljetnicu jedne postrojbe. Obilježavamo ljude.
Ljude koji su u trenutku kada je budućnost Hrvatske bila neizvjesna, kada je država tek nastajala, a prijetnja njezinoj slobodi postajala sve stvarnija, imali hrabrosti stati među prve.
Nisu čekali da netko drugi obrani njihov grad.
Nisu čekali da netko drugi odluči hoće li Hrvatska biti slobodna.
Stali su prvi.
Sa skromnom opremom, ali golemom odlučnošću. S iskustvom koje se tek gradilo, ali s vjerom u ono što brane. Iznad svega, s osjećajem odgovornosti prema svojim obiteljima, svojim sugrađanima i Domovini.
Iz tih ljudi izrasli su Poskoci.
Postrojba koja je od prvih dana nosila teret vremena u kojem se sloboda nije podrazumijevala, nego se za nju trebalo izboriti.
ZA NJIH – HVALA KOJA NE PRESTAJE
U središtu svake obljetnice Poskoka moraju biti oni kojih danas nema.
Franko Lisica, Dragan Žunić, Sveto Denona, Ante Baljak i Marko Vulić.
Pet imena. Pet života. Pet obitelji koje su morale prihvatiti ono što nijedna obitelj ne bi trebala prihvatiti – da se njihov sin, suprug, otac ili brat više neće vratiti kući.
Njihova žrtva nije samo dio ratne povijesti. Ona je dio temelja na kojem danas živimo.
Zato danas, više od tri desetljeća poslije, treba izgovoriti jednostavnu, ali nikada dovoljno snažnu riječ:
Hvala.
Hvala njima što su u najtežem vremenu bili spremni dati ono najvrjednije – vlastiti život.
Hvala njihovim roditeljima koji su odgojili ljude spremne stati u obranu Domovine.
Hvala njihovim suprugama, djeci, braći, sestrama i cijelim obiteljima koje su zajedno s njima nosile teret rata, straha i neizvjesnosti.
Njihova bol nije završila završetkom rata. Ona je ostala živjeti u tišini obiteljskih domova, u praznim mjestima za stolom, u uspomenama i pitanjima koja vrijeme ne može izbrisati.
Zato su obitelji poginulih Poskoka trajni dio naše zahvalnosti.
Dok god se spominjemo njihovih imena, oni nisu zaboravljeni.
Dok god čuvamo uspomenu na njihovu žrtvu, njihov život i njihova žrtva imaju svoj glas.
LJUDI KOJI SU STVORILI POSTROJBU
Povijest Poskoka nemoguće je ispričati bez ljudi koji su ih vodili.
Posebno mjesto u toj povijesti pripada Đuri Županu i Svemiru Vrsaljku, dvojici ratnih zapovjednika koji su svojim znanjem, autoritetom, hrabrošću i sposobnošću vođenja obilježili najteža razdoblja razvoja i ratnog puta jedinice.
Đuro Župan bio je prvi zapovjednik i čovjek koji je u najtežim i neizvjesnim trenutcima, na samom početku, stao na čelo jedinice i vodio je u svim borbenim operacijama do ožujka 1992. godine.
U vremenu kada nije bilo gotovih rješenja, kada se sve stvaralo gotovo od početka, trebalo je imati vjeru, odlučnost i sposobnost okupiti i voditi ljude do zajedničkog cilja.
Svemir Vrsaljko nastavio je taj put u teškim godinama, kada je od pripadnika trebalo tražiti najviše što čovjek može dati – požrtvovnost, disciplinu, hrabrost i spremnost da se zadaća izvrši i onda kada se činilo da su okolnosti protiv njih.
Njihova zapovjednička uloga nije bila samo u izdavanju zapovijedi.
Bila je u stvaranju zajedništva.
U stvaranju povjerenja između ljudi koji su znali da u borbi jedan drugome moraju biti oslonac.
Upravo je takvo vodstvo, zajedno s iznimnim ljudima koji su činili postrojbu, od Poskoka stvorilo postrojbu čije je ime ostalo duboko upisano u povijest Domovinskog rata.
SVI POSKOCI – JEDAN RATNI PUT
Ipak, povijest Poskoka nije povijest samo njihovih zapovjednika.
To je povijest svakog čovjeka koji je prošao kroz njihove redove.
Svaki pripadnik ostavio je dio sebe u toj postrojbi.
Neki su dali godine života.
Neki zdravlje.
Neki su nosili rane koje se ne vide.
Neki su izgubili prijatelje i suborce.
A petorica su izgubila ono najvrjednije – vlastiti život.
Poskoci su svoj ratni put gradili na mnogim bojištima i u najzahtjevnijim vojno-redarstvenim operacijama Domovinskog rata. Njihova se povijest ne može odvojiti od povijesti stvaranja hrvatske države i borbe za njezinu slobodu.
Bili su tamo gdje je bilo najteže.
Na Velebitu. U zadarskom zaleđu. Na ratištima diljem Hrvatske.
U akcijama u kojima se odlučivalo o sigurnosti ljudi, o prostoru, o prometnicama, o gradovima i selima, ali i o samoj budućnosti Hrvatske.
Zato danas, kada govorimo o Poskocima, ne govorimo samo o jednoj policijskoj jedinici.
Govorimo o generaciji ljudi koja je u presudnom trenutku hrvatske povijesti uz Božju providnost preuzela ogromno breme odgovornosti.
Njihov doprinos nije moguće izmjeriti samo brojem akcija, kilometara, operacija ili dana provedenih na terenu.
Njihov doprinos mjeri se činjenicom da danas živimo u slobodnoj Hrvatskoj.
OD POSKOKA DO DANAŠNJIH POLICIJSKIH SNAGA
Rat je završio, ali odgovornost nije.
Današnje generacije policijskih službenika nastavljaju ono što je prije 36 godina započelo u potpuno drugačijim okolnostima.
Današnji pripadnici interventne policije baštine iskustvo i vrijednosti ratnih Poskoka te svakodnevno obavljaju zahtjevne policijske zadaće i štite sigurnost građana. Današnja Interventna jedinica policije PU zadarske Poskoci izravna je nasljednica povijesne jedinice i nastavlja njezino nasljeđe.
Njihovo bojište danas nije isto.
Ali njihova odgovornost jest.
Oni svakoga dana stoje između građana i opasnosti.
Spremni su reagirati kada drugi ne mogu.
Spremni su zaštititi kada je nekome pomoć najpotrebnija.
Spremni su učiti, trenirati i usavršavati se kako bi u trenutku kada ih građanin treba bili najbolji što mogu biti.
Jer sloboda se ne čuva samo sjećanjem.
Sloboda se čuva odgovornošću.
Sloboda se čuva znanjem.
Sloboda se čuva spremnošću.
Sloboda se čuva služenjem građanima.
Današnji Poskoci zato ne nose samo opremu i policijsku značku.
Nose i nasljeđe generacije koja je prije njih pokazala što znači stati u obranu svoga grada i svoje Domovine.
Njihova je zadaća biti spremniji, obučeniji i sposobniji iz dana u dan.
Kako bi Zadar bio siguran.
Kako bi Zadrani mogli živjeti mirno.
Kako bi građani Hrvatske mogli slobodno živjeti, raditi, odgajati svoju djecu i planirati svoju budućnost.
I kako se nikada više ne bi ponovilo vrijeme u kojem je sigurnost građana bila ugrožena ratom.
36 GODINA – I JEDAN ZAVJET
Trideset šest godina nakon osnutka Poskoka vrijeme ne umanjuje njihovu povijesnu ulogu.
Naprotiv.
Što smo dalje od vremena u kojem je Hrvatska stvarala svoju slobodu, to je naša obveza da to vrijeme bolje razumijemo i sačuvamo od zaborava.
Zato danas posebno pozdravljamo sve živuće pripadnike Poskoka.
One koji su bili na početku.
One koji su im se pridružili tijekom rata.
One koji su dijelili iste rovove, iste zadaće, iste strahove i iste pobjede.
I sve one koji su kroz ovu postrojbu prošli i svojim radom utkali dio sebe u njezinu povijest.
Poskoci nisu samo ime.
Poskoci su ljudi.
Poskoci su prijateljstvo.
Poskoci su zajedništvo.
Poskoci su sjećanje na poginule.
Poskoci su zahvalnost obiteljima.
Poskoci su odgovornost prema budućnosti.
A prije svega, Poskoci su podsjetnik na vrijeme kada je trebalo imati hrabrosti stati među prvima.
Danas slobodu koju su izborili čuvamo drugačijim sredstvima, ali istim osjećajem odgovornosti.
Zato neka ova 36. obljetnica bude istodobno spomen i zavjet.
Spomen na one koji su dali svoje živote.
Zahvala onima koji su ih dali na raspolaganje Domovini.
Ponos na sve koji su prošli kroz redove Poskoka.
Poštovanje prema njihovim obiteljima.
I poticaj današnjim generacijama da svojim znanjem, radom, profesionalnošću i hrabrošću čuvaju ono što je prethodna generacija izborila.
Za sve poginule i umrle Poskoke.
Za njihove obitelji.
Za sve hrvatske branitelje.
Za sve one koji su stali prvi.
I za sve one koji danas stoje na straži.
36 godina Poskoka – 36 godina sjećanja, ponosa i odgovornosti.
Da se nikada ne zaboravi.
Da se nikada ne ponovi.
I da sloboda koju su nam ostavili bude sigurna za sve generacije koje dolaze.
Vječna im hvala.
Javlja Policijska uprava zadarska
