DOSTA JE OPRAVDANJA Modrićev kredit pod povećalom, Zadar u problemima – tko će preuzeti odgovornost?

Je li ovaj Zadar uopće sastavljen za ozbiljnu ABA ligu ili se od početka računalo da će se sezona spašavati domaćim trofejima? Nakon sinoćnjeg mizernog izdanja u Beču više se ne može govoriti samo o lošem šuterskom danu. Netko je birao igrače, netko je postavio ciljeve, netko vodi momčad. A kada rezultat izostane, odgovornost se ne može sakriti iza statistike i izostanaka.

Zadar je izgubio od Vienne s petnaest poena razlike (78:63), a način na koji je poražen ostavlja puno više pitanja nego odgovora. Sedam pogođenih trica iz 37 pokušaja (18.9 posto), tek 33.3 posto šuta iz igre. To je, bez okolišanja, napadačka nemoć. I neka se nitko ne uvrijedi zbog loših ocjena igračima jer brojke nisu izmislili novinari, nego su ih proizveli igrači na parketu.

I sada dolazimo do pitanja koje bi u klubu morali postaviti prije nego što se počnu pisati nova opravdanja, je li ovaj roster uopće sastavljen da bi Zadar bio konkurentan u ABA ligi ili je regionalno natjecanje već unaprijed stavljeno u drugi plan?

Jer ako je cilj samo preživjeti ABA sezonu, odnosno izboriti ostanak, a onda se nadati da će se u nekvalitetnom i negledljivom Prvenstvu Hrvatske ili Kupu ‘Krešimir Ćosić’ otvoriti put do trofeja, onda to treba jasno reći. Ali ako su ambicije ozbiljnije, onda netko mora objasniti zašto momčad na parketu izgleda tako skromno kada se suoči s protivnikom koji joj nametne ritam.

Upravo zato KK Zadar ne bi smio pristati na logiku da je svaka pobjeda u ABA ligi bonus, a svaki poraz nešto što se može objasniti nedostatkom novca, izostancima ili lošim danom.

Naravno, svaki igrač ima pravo na lošu večer. Ali, kada lošu večer imaju gotovo svi igrači, onda se više ne može govoriti samo o individualnoj nesreći. Tada se postavlja pitanje kako je momčad konstruirana, koliko ima pouzdanih napadačkih opcija i postoji li plan kada vanjski šut jednostavno ne funkcionira.

Puno je pitanja na koje bi stručni stožer morao odgovoriti, ali i one koji su birali igrače. Jer trener može napraviti puno, ali ne može iz ničega stvoriti širinu rostera koja ne postoji.

Trener Zadra Stipe Modrić ne može biti jedini krivac za sve što se dogodilo u Beču. Izostanci Vladimira Mihailovića i Ivana Vraneša bili su ozbiljan hendikep i bilo bi nepošteno zanemariti njihov utjecaj. Međutim, trener se ne procjenjuje samo prema tome kako momčad izgleda kada ima sve igrače na raspolaganju i kada šut ulazi.

Procjenjuje se i prema reakciji kada stvari krenu loše.

Je li Modrić imao dovoljno kvalitetnih rješenja na klupi? Jesu li izmjene mogle donijeti više energije? Je li se moglo drukčije napadati kada je postalo jasno da trica neće biti saveznik? Statistika sama po sebi ne daje odgovore na svako od tih pitanja, ali daje dovoljno razloga da ih se postavi.

A ako se slična slika bude ponavljala, razgovor o trenerovu kreditu postat će neizbježan.

Jedna utakmica nije razlog za presudu. Međutim, ni trenerska funkcija nije doživotno pravo. Modrić mora pokazati da momčad napreduje, da zna reagirati na probleme i da postoji jasan put prema boljoj igri. Ako toga ne bude, uprava kluba na čelu s mladim direktorom Rokom Jurlinom, će morati procijeniti je li sadašnji stručni smjer dobar za ciljeve koje je klub postavio.

Ovdje se dolazi do srži problema. Možda je Zadar sastavio momčad koja ima dovoljno kvalitete samo za borbu za Prvenstvo Hrvatske i Kup, ali nema širinu za ozbiljniju konkurentnost u ABA ligi. Ako je to realnost, onda se o tome mora otvoreno govoriti.

Ali takva strategija nosi i rizik. Domaći trofeji nisu unaprijed rezervirani samo za Zadar jer Cibona i Split neće se povući samo zato što Zadar ima veliku tradiciju i publiku koja očekuje uspjeh. Ako regionalna sezona postane puko odrađivanje obaveza, a domaći trofeji izmaknu, što onda ostaje?

Zato je selekcija momčadi ključno pitanje. Ako nema dovoljno širine, zašto je roster složen tako da izostanak dvojice igrača toliko suzi mogućnosti? Najlakše je nakon ovakvog poraza govoriti da treba analizirati utakmicu i okrenuti se sljedećem protivniku. Naravno da treba. Ali analiza nema nikakvu vrijednost, ako nakon nje sve ostane isto.

Zadar mora dobiti odgovore na tri pitanja.

Prvo, je li momčad dovoljno kvalitetno sastavljena za ciljeve koje je klub postavio? Drugo, može li Modrić iz postojećeg kadra izvući više i ponuditi napad koji neće ovisiti o šuterskom raspoloženju nekoliko igrača? Treće, što će se dogoditi ako se porazi nastave i igra ne pokaže jasan napredak?

To su pitanja koja ne treba postavljati da bi se nekoga unaprijed osudilo. Treba ih postaviti zato što klub s ovakvom tradicijom ne smije živjeti od utakmice do utakmice, bez jasne slike kamo ide.

Poraz od Vienne nije katastrofa. Ali ako se iz njega ne izvuku ozbiljni zaključci, onda bi mogao postati simptom puno većeg problema. Zadar ne treba čuda. Treba momčad koja zna igrati, trenera koji će pronaći rješenja i upravu koja će jasno reći što želi.

A ako se porazi nastave, pitanje više neće biti samo ima li Modrić dovoljno kredita. Pitanje će biti tko je uopće postavio ovakve standarde i tko će preuzeti odgovornost ako se pokaže da su bili pogrešni.

Na kraju, pitanje svih pitanja glasi: koliko još kredita ima Stipe Modrić i koliko će strpljenja imati oni koji su mu povjerili zadarsku klupu? Trener mora dobiti priliku da radi, ali povjerenje nije neograničeno, osobito ako iz utakmice u utakmicu izostaju i rezultat i prepoznatljiva igra.

Jer jedno je pobjeđivati Škrljevo u domaćem prvenstvu, a sasvim drugo ravnopravno igrati i pobjeđivati u ABA ligi, gdje nema mnogo prostora za samozavaravanje. Regionalna košarka brzo razotkriva sve nedostatke, od pogrešne selekcije igrača do manjka napadačke kvalitete i širine klupe.

Modrićev kredit neće se mjeriti obećanjima, nego odgovorima na parketu. Može li podići igrače, promijeniti pristup i od momčadi koja se muči napraviti sastav koji će se znati nositi s jačim protivnicima? Ili će se nastaviti vrtjeti u krugu poraza, opravdanja i čekanja bolje večeri?

Posebno je pitanje kako Modrić namjerava probuditi Amerikance Rossa Williamsa i Marka Anthonyja Ogdena Jr., ali i izvući više od Darija Drežnjaka, Marka Ramljaka i Ivana Vučića, igrača od kojih se očekuje puno konkretniji doprinos.

Ako Modrić uspije probuditi momčad, pokazat će da ima rješenja, ako se igračko mrtvilo nastavi, pitanje više neće biti samo kako ih podignuti, nego i je li ovaj kadar uopće sposoban ispuniti zadarske ambicije. Te hoće li u tom slučaju, i koliko dugo, Modrić ostati na klupi Zadra.

U Zadru se takva pitanja ne mogu dugo odgađati. A ako reakcija izostane, odgovornost neće moći ostati samo na igračima koji promašuju i treneru koji traži rješenja. Morat će je preuzeti i oni koji su ovu momčad, zajednom s Modrićem, sastavili i postavili joj ciljeve.

Zdravi i veseli bili!