Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Danas vam nudimo priču iz prošlosti Zadra, koju zahvaljujemo našem pokojnom velikanu doktoru Romanu Jeliću (na fotografiji, op.a.), hrvatskom radiologu i povjesničaru u kulturi (Mali Iž 1905. – Zadar 1993.). Doktor Jelić je pisao, kako je u Zadru kroz raniju povijest bio veliki broj djece, kojima se nisu znali roditelji pa tako ni njihova imena i prezimena. Bili su nahodi. Stoga je u gradu već početkom 15. stoljeća postojalo nahodište ( tad se spominje, a možda je bilo i ranije, op.D.M.) koje se zvalo Babja kula i bilo je na mjestu gdje je u doba moje i starijih Zadrana mladosti bilo Ljetno kino. Dakle, na zidini iznad Foše iza Fakulteta, danas Sveučilišta. Zanimljivo je i kako se u to doba sve do polovice 16. stoljeća Varoš zvao Babe, pa tek tada dobio današnje ime. Nahodište je s vremenom mijenjalo zgrade pa je čak jedno doba bilo u bivšoj vojarni u Foši, zgradi gdje su danas Pomorska škola, Znanstvena knjižnica i Državni arhiv. Kad je 1887. izgrađena zgrada današnje Bolnice, nahodište je prešlo u nju. Vlasti su nahode krstile i davale im fiktivna prezimena, zadržavali ih u nahodištu samo nekoliko dana pa onda slali na odgajanje najviše u sela zadarskog otočja. Kako su vlasti za odgajanje, koje se zvalo dojidba, plaćale, siromašne bodulske obitelji rado su takvu djecu prihvaćale, a neke su nahodima dale svoje prezime. Danas su u Zadru i okolici, pisao je dr. Roman Jelić, mnoga prezimena dobivena preko nahoda. Na fotografiji nekadašnje Ljetno kino gdje je prije bilo nahodište Babja kula.
Pojasevi umjesto spasilaca
Danas su jedno od najtraženijih ljetnih zanimanja spasitelji na moru ( bilo bi dobro da ih imamo tijekom cijele godine ), a evo kako je bilo u doba nakon što su srušene zidine koje su štitile Zadar od napadača s mora i kad je građena Nova riva , danas Obala kralja Petra Krešimira IV. Kako je pristup moru bio slobodan, dolazilo je do češćeg utapanja osoba neplivača ili samoubojica. Stoga je gradska uprava te nedaće nastojala spriječiti na ovaj način, kako je svojedobno zabilježio izvjestitelj Narodnog lista: – Općinska administracija predložila je da se upotrebljavaju pojasevi za spašavanje i to oni isti koji se upotrebljavaju na brodovima. Pojasevi uz obalu trebaju imati privezani i poduži konop kako bi se mogli dobaciti do davljenika od bilo kog građanina ili pak općinskog, carinskog i zdravstvenog nadzornika.
Složit ćete se,kako je to poprilično naivno i neučinkovito, jer samoubojice neće bačeni pojas prihvatiti , jer se namjeravaju ubiti, a i problem je bio, što je na cijeloj rivi bilo samo tri takva pojasa.
Privitak
– Dago mamuna- pa zatim – Pijatelu ozvini.- Svakome znancu “pozdrav” – J…. ti zenu- a kod utakmica:- Ko dobio?-. Mi Zdene. – A oni?
Jučer se navršila godina dana da je umro najomiljeniji zadarski oriđinal-navijač Zdenko Zdene Kuman.
