Od ove subote na repertoar kina Europa stiže dokumentarni film “Marina Abramović: umjetnica je prisutna”, temeljen na retrospektivi koju je Abramović održala u newyorškoj MoMA-i i čiji je središnji dio bio istoimeni performans. Redatelj filma Matthew Akers bio je gost na Zagreb Film Festivalu, gdje je otkrio kako isprva baš i nije bio zainteresiran za rad na filmu, piše Jutarnji list:
“Netom prije toga završio sam TV serijal zbog kojeg sam godinu dana živio u cirkusu i bio sam iscrpljen od nagovaranja klauna i akrobata da mi se otvore i puste me u njihov svijet i nisam imao volje prolaziti sve to još jednom. Osim toga, nikad se do tada nisam bavio nečim što je efemerno i bio sam skeptičan oko transformativne snage umjetnosti performansa. No, bio je to izazov za mene – kako snimiti nešto što nije filmično, a da ne ispadne samo dokumentacija nečijeg rada?” – objašnjava Akers, te dodaje kako se Marina čitav život borila sa stigmom performansa i kako je njena krajnja misija bila da dovede performans u mainstream, pri čemu je bila sprema na brojna odricanja. Je li ovaj film pomogao u tome?
“Mislim da jest, iako to nije bio moj početni cilj – ja sam bio skeptičan oko performansa i htio sam vidjeti može li moj skepticizam biti potvrđen ili izazvan. Cilj mi je bio napraviti privlačan i zanimljiv film i portretirati jednu fascinantnu osobu koju većina ljudi – barem u SAD-u – do tada nije poznavala – kaže Akers, koji je umjetničino povjerenje zadobio vrlo brzo:
“Čula je da sam radio na jednom projektu zbog kojeg sam za vrijeme rata u Iraku šest mjeseci živio na nosaču aviona u Perzijskom zaljevu i to joj se jako svidjelo, jer je zaključila da sam dovoljno “hardcore” te da nas povezuje slična radna etika. Još isti tjedan dala mi je ključeve svog stana – prepričava Akers, koji je u film, ipak, unio i dozu kritike:
“Jedna od njenih najvećih vrlina je ta što je spremna prihvatiti savjet, no s druge strane teži teatralnosti. Uvodna scena u kojoj pozira fotografu u Guggenheim muzeju naprosto je apsurdna i producent i ja zamislili smo je kao kritiku unutar filma. Uvijek sam se pitao je li to teatar ili stvarnost i za je mene pomalo farsično kada ju vidim u takvim situacijama. No, ona uživa biti pod svjetlima reflektora, obožava glamour i slavu, i to je dio paradoksa Marine Abramović – da može biti sve to u jednom i da ne bježi od toga”.
