Svakih deset godina prosječni kvocijent inteligencije raste za tri boda, a psiholog James Flynn već desetljećima dokumentira ovaj trend koji je na posljetku i nazvan “Flynnov efekt”, piše io9.
Flynn govori kako ljudi često zabunom uspoređuju nečiju pamet s kvocijentom inteligencije. Naime, inteligencija mjeri naučene sposobnosti, a ne one prirođene. Rastom kvalitete edukacija djece u školama mijenja se mnogo toga pa i djeca vremenom ostvaruju bolje rezultate na standardiziranim testovima, između ostalog i na IQ testovima.
Nova istraživanja
Flynnov stav u suprotnosti je s drugim teorijama prema kojima IQ testovi mjere prirođene umne sposobnosti na koje obrazovanje, kultura i okolina u kojoj pojedinac živi navodno ne utječu. Ipak, nova istraživanja potkrijepila su Flynnovu teoriju.
Istraživanje Ainsley Mitchum potkopava teoriju da kulturološki i edukacijski elementi ne mogu utjecati na nečije apstraktno razmišljanje. Štoviše, istraživanje je pokazalo da je i na apstraktno razmišljanje primjenjiv Flynnov efekt.
Ona tvrdi da bolji rezultati na IQ testovima ne govore da postajemo inteligentniji već da ljudi danas više uče apstraktno razmišljati. Naglasak na apstraktnom razmišljanju vidljiv je u školama, u tehnologiji, pa čak i u televizijskom sadržaju. Naime, mnogi ljudi koji su prije 50 godina uživali u slapstick komedijama vjerojatno ne bi registrirali meta-humor koji postoji u danas popularnim serijama.
Utjecaj okoline
Dakle, ako je kvocijent inteligencije rezultat utjecaja okoline, što to govori o samoj inteligenciji? Zar nisu neki ljudi rođeni s većim umnim sposobnostima od drugih? Vjerojatno nisu, kaže profesorica Mitchum.
Naravno, oni koji su preživjeli ozljede mozga ili su imali poteškoće u razvoju imaju i drugačije mentalne sposobnosti, ali većina drugih ima više-manje slične sposobnosti.
Stoga, IQ testovi nam zapravo govore o utjecaju okoline i iskustva, ali to nikako ne znači da su takvi testovi nepotrebni jer pomažu nam da pratimo način razmišljanja koji se prenosi s generacije na generaciju.