Dida Mraze, ja bi tija gradonačelnika koji to ne bi tija bit

Dragi Dida Mraz!

Znan da je zadnji tren da ti ja pošaljem nekicu željicu za koju bi tija da se ispuni u Novoj. Valjda ćeš pročitati ovo na vrime, pa ako stigneš do ponoći dobro, ako ne – nema veze. Znan, znan, posli ideš na cjelogodišnji odmor, pa nećeš stići. Ko da si Bobo Artić. Ne’š imat vrimena za nas male. Prvo, auto mi ne šalji, hvala, iman. Ionako bi ga posla na kredit, ili na lizing, a ni toga mi ne triba. Fala, iman. I ne šalji mi nikave falše, materijalne darove – fala, ne triba, opeka si me već više puta. Nemoj mi slati ni novih prijatelja, fala, iman, ni neprijatelja, i toga, fala bogu, iman. Nego, da ti rečen, što bi ja točno tija u ovoj Novoj:

Prvo i najvažnije – naredi da se okrenemo Budućnosti i zaboravimo sve što je bilo prije. Ko da nikad nije ni bilo! Ništa, nula! Tako da zapravo ništa ne moramo minjat u ovom našem lipom gradu i na ovom lipom svitu. Što bi minjali kad i ne znamo što je bilo prije.

Recimo, pitaš me kako je bilo prošlo lito u Zadru, što su to naši vridni i pametni turistički radnici napravili, a ja kažen – pojma neman, ne sićan se ni Kubanaca, ni di su ovi na vlasti bacali naše novce, ni pica katova, ni nereda po gradu, ni suše na otocima, ni Noći punog miseca, ničega. Ili, kad me pitaš kako nan je živit s većin pedeveon i prirezon i skupljon strujon i smotanon i bahaton vlasti, i ovon doli i onon gori – ja kažen: a što je to pedeve, što je to prirez, što je to skuplje i što je to vlast? Pojma neman, ne sićan se, okrenut san Budućnosti. Eto, to mi je prva želja. Da svi sve zaboravimo i pogledon – pravo naprid.

Drugo. Kad dođemo tamo di idemo, u Budućnost, morat ćemo birat novog gradonačelnika. Ajde, molin te, da to ovaj put ne bude neki koji to baš oće biti, nego neki koji to baš ne bi tija biti. Svi su do sad baš tili biti gradonačelnici i – vidi nas di smo. Možda nan se posrići da ovaj što ne bi tija pa bude bingo. I, ako more, da ne bude bankar, puna nan je kapa i bankara i banaka. Sad se mislin što je treće, je li da se Severina vrati Milanu ili da nan, dragi Dide, u grad dovedeš mekdonalds? Ma bolje ovo drugo.

Teško mi ja kad vidin da čak i jedan Šibenik u svojoj pravoj tradicionalnoj i dalmatinskoj ponudi ima mekdonalds, a mi u Zadru ne. U kojem vrimenu mi živimo? U vrime pica kata? Ka glupi! Sigurno su ti Zvone iz Turističke i Zvone gradonačelnik baš to zaželili. A Severina će se ionako snaći, spretna je ona cura. I, aj molin te, daj nabaci i koji podmorski tunel do naših škoja, jedno tri-četiri komada. Da Boduli lakše mogu s kantama doći po vodu u Grad. To bi za ovu godinu, koje se više i ne sićan, bilo otprilike sve. Ti znaš, Dide Mraze, da ja poštujen tvoju instituciju, pa virujen da ćeš bar komadić ovih želja i ispuniti. Fala i sritno.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...