Zdravstveni odgoj i dalje je tema koja u javnosti izaziva ogromne kontroverze. Svoje stavove oko ovog pitanja koje je podijelilo naciju i zaratilo Crkvu s Vladom s nama je odlučila podijeliti još jedna čitateljica Indexa.
Njeno pismo prenosimo u cijelosti.
Već dugo slušam i promatram spor vezan uz zdravstveni odgoj. Katolkinja sam i toga se ne sramim, kao što se ne sramim reći da je Crkva izgubila doticaj s realnošću, a ministarstvo izgubilo pojam o demokraciji. Zašto?
Sada će me neki napast da kakva sam to katolkinja ako se ne slažem sa javno eksponiranim mišljenjem hrvatskog svećenstva. Bog mi je dao razum, ne zato da zdravo za gotovo uzimam sve što mi se kaže, već da ga upotrebljavam. Ako smo katolici, znači li to da svi moramo njegovati identične vrijednosti? Na kraju krajeva, tko mi može reći da je moj sustav vrijednosti manje ispravan nego nečiji samo zato što se moje mišljenje ne slaže sa javno prezentiranim stavom Crkve? Kako si netko može dati pravo tumačiti nešto kao što su spolnost i ljubav? Vjera, spolnost i ljubav nisu crno bijele, individualne su za svakog čovjeka i zato svaki čovjek za sebe treba povući osobne granice bez obzira izjašnjava li se vjernikom ili ne. Zaboravili ste, da ste tu, ne zato da ljudima namećete vlastite, već da im pomognete da formiraju vlastite stavove.
U masi sporednih životnih pitanja kao što su npr. opravdanost uporabe prezervativa zaboravili ste na ono najbitnije. A najbitnije su vrijednosti najčešće i one najjednostavnije. Gotovo je nevjerojatno da se homoseksualnost danas smatra većim problemom od laži i sebičnosti koje su nažalost postale neizbježni dio današnjice. Ljubav je ljubav, i nije mi jasno kojim vi pravom možete zabraniti nekom da se voli. Jeste li ikad razmišljali da će vaši sljedbenici za 500 g. gledati na vas sa jednakim gađenjem kao što danas vi gledate na inkvizitore? I nakon toliko vremena sve je ostalo gotovo isto, i dalje ne vidite da se vjera konzumira kroz obostrano učenje. Ima mnoštvo istina o vjeri koje možete naučiti od jednog laika, ateista pa i homoseksualca samo ako otvori svoj srce i um. Nekoć su ljudi bili katolici zato što nisu znali za ništa drugo. Ništa drugo nije bilo prihvaćeno i mogućnost da se za to opredijelite nije niti postojala. Vjera bez mogućnosti odabira nije vjera. Ako današnji čovjek odluči biti katolik, odlučio se svojevoljno, zbog toga što to želi i zbog toga što u to vjeruje, a ne zato što je to općeprihvaćeno. Cijenite današnjeg katolika. Cijenite mogućnost izbora.
Kao što sam već napomenula da vjerna nije crno bijela, nije niti politika. S obzirom na ono što čujemo i vidimo u medijima, očito da je javnost polarizirana vezano uz ovo pitanje. Sudeći po HRT-ov anketi čak 44% građana podupire mišljenje Crkve. Možemo li to zanemariti? Svodi li se demokracija na nadmoć većine nad manjinom? Možemo li na ovako kompleksno pitanje odgovoriti samo sa za i protiv, i možemo li se uvijek osloniti na hladan račun i svesti sve na brojke? Netko bi se i složio s tim, ali takav nas je način razmišljanja sve skupa doveo između ostalog i do ove ekonomske katastrofe, jer svaka kriza, a tako i ona ekonomska proizlazi iz krize morala u kojoj su ljudi postali slova i brojevi korišteni na korist pojedinaca. I zato je odgovor ne, ne možemo zanemariti stav tih ljudi.
I što onda poduzeti? Razgovarati i postići kompromis. I za kraj, nikad ne zaboravite da osim što ste svećenici, osim što ste političari, da ste prije svega ljudi pa se tako i ponašajte.