Don Milivoj Bolobanić bio je gost susreta “Večer u knjižari” u zadarskom Verbumu. Govorio je o egzorcizmu kao obredu koji je zapostavljen u Katoličkoj crkvi ukazujući na nedovoljno izučavanje demonologije na teološkim studijima. Izrazio je žaljenje zbog toga što mnogi svećenici, pa i kardinali, ne vjeruju da Sotona postoji, zbog čega njegov utjecaj u svijetu neometano raste.
Autor mega popularne knjige “Kako preživjeti zamke Zloga”, koja je doživjela svoje deveto izdanje, otkrio je što to toliko privlači ljude na njegove duhovne obnove.
– Govorim o normalnim, svakodnevnim stvarima koje muče ljude i oni se prepoznaju u mojim riječima. Kad se govori o zdravlju čovjeka, najveća se pažnja posvećuje tijelu i duši, pa se onda obraćamo liječniku ili psihijatru. Zanemarujemo duh, a ako tu nešto nije u redu, onda nam nikakav psihijatar ne može pomoći, upozorio je don Milivoj. Pozvao je zainteresirane da dođu na “službu oslobađanja” koja se održava svake prve nedjelje u mjesecu u crkvi Kraljice mira na Stanovima.
S obzirom na to da je don Milivoj jedan od rijetkih svećenika koji su po dozvoli zadarskog nadbiskupa vršili egzorcizam, moderatorica susreta Ines Grbić upitala je generalnog vikara Zadarske nadbiskupije, ujedno kanonika Stolnog kaptola sv. Stošije i župnika župe Kraljice mira na Stanovima, kako detektira utjecaj Zloga kod ljudi.
– Ljudi nisu svjesni problema koji vrebaju. Tu je utjecaj vremena, medija, čak i glazbe koja često ima sotonski sadržaj. Zlo je uvijek primamljivo, zamotano u celofan dobra, inače bi ga odbili. Kako bi ga prepoznali, moramo biti u stalnoj molitvi i meditaciji. Sotona polako ulazi u ljudsku psihu i onda se javljaju problemi: zatvorenost u sebe, bijeg od ljudi, neopraštanje, prisilne misli na samoubojstvo, noćne more, jutarnji nemiri, nemogućnost oslobađanja nekog poroka, čudni događaji, kazao je don Milivoj.
Istaknuo je važnost polaganja ruku na vjernike po uzoru na Isusa Krista navodeći primjer svećenika koji su jakom vjerom i molitvom oslobađanja mnoge ljude na duhovnim obnovama približili Bogu i doveli do duhovnog i tjelesnog ozdravljenja, o čemu se, kako je istaknuo, mogu čuti i brojna svjedočanstva na Stanovima, gdje svaki mjesec hodočaste tisuće bolesnih i napaćenih duša.
Večer uoči upražnjenja Svete Stolice, don Milivoj se osvrnuo na Benedikta XVI. kojeg će pamtiti “kao znanstvenika, filozofa i teologa koji je hrabro ušao u dijalog s predstavnicima drugih crkava, čak i s onima koji ne vjeruju”.
– Bio je čovjek molitve, meditacije, i tako je dobivao snagu za vodstvo Crkve. Velikom snagom naviještao je Evanđelje. Kad je odstupio od svog položaja, svi smo bili iznenađeni, ali nakon što je izrekao razloge odlaska, pokazao je veličinu i poniznost, rekao je don Milivoj.
Posebno je iznenadio prisutne govoreći o svom djetinjstvu u Olibu, otoku koji je Zadarskoj nadbiskupiji dao čak 176 svećenika, a danas nema niti toliko stanovnika. Progovorio je o svojoj majci koju je izgubio prerano, sa svega 3,5 godine. Sa suzama u očima prisjetio se svoje mlade mise nakon koje ga je nazvao otac iz Amerike i otkrio mu kako je velika želja njegove pokojne majke bila da učini sve što može kako bi im sin postao svećenik.