U znak podrške kolegama koji su iz svih krajeva Hrvatske krenuli put zagrebačkoga Markova trga kako bi ministru financija Slavku Liniću još jednom poručili što misle o fiskalnim blagajnama, prodavači na zadarskoj tržnici jučer točno u podne na pola sata obustavili su rad. Voće i povrće na štandovima prekrili su ceradama i najlonima, a onda u hladu, u pola glasa, čekajući zadarskog sindikalca Vedrana Uraniju, jedan drugome istresali dušu, što zbog fiskalizacije, što zbog slabe kupovne moći domaćih građana, što zbog turista „koji ništa ne troše”….
– Napišite da smo se solidarizirali s kolegama u Zagrebu, Splitu, Rijeci. I još napišite da prošli tjedan nije bilo nikakve organizirane pobune protiv kolege koji je na posao došao s fiskalnom blagajnom. To nije bila kolektivna tučnjava, nismo u njoj sudjelovali niti je izazvali. Sukob je izbio između čovjeka koji se s nama solidarizirao, koji ima fiskalnu blagajnu, i gospodina koji se s nama nije solidarizirao. Nije bilo grupnog napadanja ili vrijeđanja. Nakon sukoba, nitko mu nije riječ rekao, a on je sve nas vrijeđao i nazivao nas kriminalcima, kazao nam je Ivan Tadić, dugogodišnji prodavač na zadarskoj tržnici, koji je jučer sa sinom poticao svoje susjede da se solidariziraju s prosvjednicima u Zagrebu.
Sedamdesetogodišnja prodavačica sira Jela blagajnu još nije kupila. Informirala se kod kolega, ali ne vjeruje da će znati raditi na fiskalnoj blagajni.
– Pa ja se i na mobitel jedva znam javiti, ne znam ni poruku poslati, a kamoli da naučim tipkati po blagajni. Ako je budem morala kupiti, uzdam se u svoju mlađu susjedu na štandu. Ona sve to razumije. Ali više od fiskalne blagajne mene muči to što sam jutros, od sedam do deset sati, zaradila samo trideset kuna. I zar zbog toga moram uzimati blagajnu. Pa nitko više ne kupuje, turisti samo žele probati i onda kupe sto grama. Koliko god ja tanko režem, ali oni traže još, kaže gospođa Jela i dodaje da bi joj u poslu više trebala precizna apotekarska vaga nego fiskalna blagajna.
