Izdavačka kuća Znanje donosi provokativnu knjigu ‘Što žene žele?’ Daniela Bergnera koja će preokrenuti sve ono što ste mislili da znate o skrivenim ženskim željama. Bergnerova istraživanja predstavljaju pionirski poduhvat u suvremenoj seksualnosti i suočavaju čitatelja s kontroverznim, ponekad neugodnim otkrićima.
Daniel Bergner u ovoj provokativnoj knjizi u izdanju izdavačke kuće Znanje preokreće sve ono što smo mislili da znamo o skrivenim ženskim željama. Na temelju opsežnih istraživanja i brojnih intervjua s glasovitim behavioristima Bergner preispituje tradicionalno poimanje ženske seksualnosti.
Ulomak uz knjige ‘Što žene žele?’
Uz prilično svjesno naprezanje uspjela je biti zavedena tim darom: dok je Eric zauzeo njezino mjesto pod tušem u kupaonici, legla je na krevet, prešla laticama preko usana i nekoliko ih ispustila na ramena i grudi. Kad je izašao iz kupaonice, osjetila je užitak dok je legao na nju, kliznuo joj svojim širokim ramenima uz tijelo i kliznuo u nju.
No, užitak je bio nepotpun. I mnogih drugih noći osjećala je samo strpljenje ili nešto još gore od toga. Voljela ga je, bila je sigurna u to. Rekla je: ‘Sjećam se kad sam prvi put dovela Erica kući u St. Louis da se upozna s tatom, maćehom i bakom. Ona ima osamdeset osam godina. Pomogla je u mojem odgoju kad su se moji roditelji bili razveli. Zovemo je Tapkačica. Ako sjedi kraj vas, naći će neki dio vašeg tijela i potapkati ga. Potapkat će vas po ruci ili koljenu ili nadlaktici. Tap-tap-tap dok sjedite ondje. Ona mi je nevjerojatno posebna. Nevjerojatno je odana. Gotovo je gluha. Mislim da je to jedan razlog zašto toliko dotiče; njezina je sposobnost komuniciranja narušena. Ima nečeg vrlo djetinjeg u njoj. I jednog poslijepodneva tijekom posjeta ušla sam u dnevnu sobu i ona i Eric sjedili su na kauču, držeći se za ruke. Izgledao je posve opušten. Nije bilo ničeg ironičnog u njegovu izrazu lica. Mislim da su razgovarali, ali razgovor je naporan za bakicu, i sada su gledali televiziju. Vjerojatno ga je potapkala, i na kraju su se držali za ruke. Mislim da bi većina muškaraca bila vrlo postiđena. Tako se držati za ruke za njih bi bio ironičan čin. No, za Erika je to bilo prirodno.’
Također je rekla: ‘Zavjese u mojoj spavaćoj sobi propuštaju malo svjetlosti i on voli spavati s nečim preko lica. Majicom, jastukom, rukom, svime time — ne znam kako diše. To je nekako smiješno. Ujutro moram skinuti slojeve stvari da mu stignem do lica. Želim mu vidjeti oči.’
Podnašala je spolni odnos jedanput na tjedan, ali za ovim je čeznula svaki dan. ‘Naći ću njegove oči ispod svega i čekati da digne kapke, i onda ću naći mjesto za svoje tijelo tik kraj njegova.’
Bila je dirnuta nježnošću njegova pogleda i mučena činjenicom da je njezina pohota za njim izblijedjela nekoliko mjeseci nakon što su počeli izlaziti; osjećala je da bi je on svaki čas mogao zaprositi. Bojala se toga. Bila je u ranim tridesetim godinama. Vjerovala je da ne smije pogrešno odlučiti i usred svih istinitih stvari koje je pokušavala razumno procijeniti, nije mogla a da ne usporedi svoje osjećaje prema Ericu s dvjema godinama koje je provela s bivšim momkom. Kad se oblačila za Michaela, birala je odjeću podvrgavajući samu sebe nijemoj istrazi.
‘Jesam li lutkica?’ pitala se dok je stajala pred zrcalom ili dok se zadržavala u kabini trgovine rubljem, odlučujući hoće li što kupiti. ‘Jesam li fantastična?’ Ono što se sviđalo Michaelu nije bilo ekstremno, ali bilo je jasno određeno. Čizme s visokim petama, mini suknja. Ili tijesne traperice i majica koja napola kliže s jednog ramena, veliki obruči u ušima, tamna olovka za oči. Bio je deset godina stariji od nje. I bio je izbirljiv, iako njegovi zahtjevi nikad nisu bili zapovijedi. Ona je birala što će obući. Dao joj je na znanje, jasno, precizno, ono što mu se sviđalo: crn čipkan grudnjak kroz koji su se vidjele njezine bradavice.