Radi li se o gužvi u prometu, teškoćama s partnerom ili na poslu, gunđanje nije nužno loša stvar. Dopustiti sebi da gunđamo oko nečega i na glas iskažemo svoje nezadovoljstvo pomaže da ispustimo „višak pare“ iz sebe, izrazimo svoje mišljenje, čak i da se povežemo s drugim ljudima.
Jedino je važno da nam to ne postane glavna preokupacija.
Gunđanje kao odušak
Kad se svađamo s nekime, djeca nas frustriraju ili smo nečime opterećeni, gunđanje sebi u bradu ili jadanje nekome kome je stalo do nas, može spriječiti eskalaciju situacije u kojoj napravimo nešto zbog čega ćemo sigurno kasnije žaliti. Puno je bolje dati si odušak odmah i reći na glas čime nismo zadovoljni, gunđati i jadati se, nego držati u sebi i na kraju izreći ružne riječi kojima ćemo zaista uvrijediti nečiju osobnost i povrijediti tu osobu. Na taj se način osiguravamo od potencijalne eksplozije u budućnosti jer smo sve držali u sebi dok nam voda nije došla do grla. Gunđanje nam može pomoći da se smirimo, da drugima damo do znanja kad nam nešto ne odgovara i da se osjećamo lakše zbog toga što nas muči. Kad krenemo gunđati, možemo otići u drugu prostoriju i uzeti si vrijeme za gunđanje, a da nas drugi ne moraju slušati. Puno je zdravije izreći stvari na glas, nego ih držati unutra da nas „truju“ i čine mrzovoljnima, loše raspoloženima i nezadovoljnima sobom, drugima i životom.
Jadanje povezuje
Grupno jadanje i gunđanje, koje je usmjereno u istom pravcu i ima isti cilj, povezuje ljude i djeluje energizirajuće i iscjeljujuće. Grupa se usmjeri na neku osobu, događaj, uzrok i svi imaju isti stav, svi su protiv, svi gunđaju skupa. Takvo zajedničko gunđanje i jadanje stvara moment mira i kohezije u grupi. Svi su, ako ništa drugo, povezani u svojoj nesreći. Takve seanse gunđanja u grupi istomišljenika na kraju mogu rezultirati nekom konstruktivnom idejom i akcijom. Mogu se izroditi neke kreativne ideje kako da se stane na kraj tome što grupnu muči i tišti ili mogu dobiti međusobnu podršku kako se lakše nositi s nekim problemima i potencijalno bezizlaznim situacijama.
Gunđanjem izražavamo sebe
Jedno je biti nezadovoljan nečime, a drugo je to čuti izrečeno na glas. Kad nezadovoljstvo napokon izrečemo, možemo ga sagledati iz drugačije, eksternalne perspektive. Možemo svoje nezadovoljstvo izreći drugima, dati im do znanja da nešto nije u redu, čak i izraziti neki vid političkog protesta. To može biti prvi korak u poduzimanju neke organizirane inicijative koja vodi k promjenama. Predstavnici sindikata, politički i slični aktivisti znaju dobro gunđati i žaliti se na ono što ne valja. Također, na taj način pokazujemo tko smo mi, istupamo iz neke skupine istomišljenika ili osoba koje misle kao mi, ali šute. Pokazujemo da smo drugačiji od drugih i otkrivamo svoju pravu osobnost i individualnost, svoje ideje i razmišljanja. No, važno je da naše istupanje ipak bude u okvirima realno mogućeg. Primjerice, nema neke velike svrhe uporno gunđati zbog vremena jer na njega baš i ne možemo utjecati niti možemo očekivati od drugih da ga promijene, čak i ako su meteorolozi najavili drugačije.
Važno je imati mjeru
U redu je gunđati s vremena na vrijeme i biti nezadovoljan, no ako nam je to jedina tema razgovora, vrijeme je da se zapitamo i istražimo koji razlozi leže u pozadini. Konstantno gunđanje je vrlo loša i vrlo zarazna navika. Jednom kad gunđanje prijeđe u stalnu naviku, teško je prestati. Osobe koje stalno gunđaju vrlo su frustrirajuće za okolinu, a da ne govorimo o njihovom nedostatku tolerancije. Oni su kao mali prinčevi i princeze koji odrastu u odrasle kraljeve i kraljice. Misle da su svemoćni i ne mogu podnijeti kad se svijet ne prilagođava njihovoj volji. I tako gunđaju zbog apsolutno svega i ne mogu prihvatiti realnost. Odriču se svoje odgovornosti i očekuju od svih drugih da riješe situaciju. To je teško za njihovu okolinu, no i njima jako šteti jer žive nezadovoljni, na prvu teškoću traže rastavu braka, drugi posao i u biti ne znaju kako biti odrasli odgovorni ljudi, piše portal InsiteOut.
