Umrla je Vuka. Brzinom munje tužna vijest se jučer proširila Donatovim metropolisom, koji je tako u četvrtak navečer ostao bez jedne u nizu najkontraverznijih svojih ikona. Legendarna baba ili ako hoćete baka, premda baš i nije naročito voljela da ju se tako oslovljava, ističući u polušali da „baš sada“ u mirovini „ulazi u najbolji dio života“, punim imenom Vukosava Stefanović Aničić, preminula je u Općoj bolnici Zadar.
[pullquote align=”right”]Napustila nas je za nju neuobičajeno, pretiho i bez pozdrava. Ispraćaj na počivalište bit će danas, na Gradskom groblju, u 11:00[/pullquote]Treći po redu moždani udar u zadnjih nekoliko mjeseci, bio je na žalost i koban. Uza sve dobro i loše što je prošla u svojih 78 ljeta pamtit ćemo je ipak kao legendarnu i najdugoviječniju čuvaricu najfrekventnijeg javnog toaleta na gradskoj tržnici, uz čija je vrata, kao marljiva komunalna zaposlenica, izlazeći na kraj sa svakojakim korisnicima wc-a, domačim i inozemnima, trpeći počesto neugodnosti zbog kojih je ponekad morala uredovati i policija, provela blizu četiri desetljeca.
Uvijek svježe našminkana i nasmijana na njezinoj stalnoj štaciji, u njezinom “raju”, tamo gdje ju je svaki dobronamjernik mogao pronaći, bila je zaštitni znak pijace i kao takva nerijetko tema fotografskih uradaka i razglednica turista iz svih krajeva svijeta.
Napustila nas je za nju neuobičajeno, pretiho i bez pozdrava. Ispraćaj na počivalište bit će danas, na Gradskom groblju, u 11:00. Netko je lijepo zapazio da je „otišla na neko bolje mjesto, no još će dugo živjeti među zadarskim kaletama“.
I prisjetili smo se rečenica koje je ne tako davno napisala kolegica Vanja Kovačević Mirčeta: „neupitno je da je baba Vuka dobar duh zadarske pijace, koji bi izdahnuo s njom, među posljednjim rijetkim živućim simbolima grada, uspomena na onaj Zadar koji smo ostavili zaboravu“ i nekim prošlim vremenima. Nadati nam se je da kao takva nije bila i jedina…