Internet je prepun fotografija na kojima psi tužna pogleda ispred sebe imaju natpis na kojem piše nešto poput ‘pojeo sam vlasnikovu cipelu, a znao sam da to ne smijem’. U pitanju je trend ‘sramoćenja pasa’, no osjećaju li psi uistinu grizodušje?
Ideja da psi osjećaju krivicu potječe od vlasnika koji su primijetili da psi izgledaju kao da su nešto skrivili kad ih se u tome ulovi. Štoviše, 74 posto vlasnika ljubimaca vjeruje da njihove životinje osjećaju grižnju savjest, piše Vet Street.
Pseći izgled i što on zapravo znači
Pas koji izgleda kao da je nešto skrivio zapravo može značiti mnogo stvari koje nisu nužno vezane uz loše ponašanje. Pas u azilu može izgledati ‘krivo’ samo zato što ga je strah stranog čovjeka koji prilazi njegovom kavezu, baš kao i pas koji želi izbjeći sukob s kolegom u parku, no nijedan od dva primjera nema nikakve veze s osjećajem krivice.
Pseći ‘izgled kajanja’ zapravo ima više veze sa smirivanjem napetosti, izbjegavanjem sukoba te govorom tijela koji je vezan uz strah.
Zašto psi zapravo izgledaju krivo?
Jedan primjer psa koji je izgledao kao da se kaje bio je ljubimac koji se tako ponašao svaki put kad bi izgrizao nešto papirnato. Vlasnik je ubrzo znao je li nešto izgrizao i prije nego što bi vidio papir na podu pa je zbog toga zaključio da mu ljubimac zna da je učinio nešto krivo.
No jednog je dana vlasnik odložio rolu papirnatih ručnika na pod i izišao iz sobe. Kad se vratio, našao je svog psa s uobičajenim izrazom tuge i kajanja, no papirnati ručnici bili su netaknuti. Vlasniku je u tom trenu postalo jasno o čemu se zapravo radi – pas nije pokazivao grižnju savjest ili kajanje, već je naučio da je vlasnik nezadovoljan svaki put kad nađe papir na podu. Drugim riječima, pas je samo reagirao na vlasnikovo ponašanje, bez ikakvog vlastitog osjećaja krivnje.
Psi mogu naučiti koje situacije vlasnike čine nezadovoljnima, no ne povezuju vlastito ponašanje s reakcijama ljudi – pogotovo u slučajevima kad se loše ponašanje dogodilo nekoliko sati prije vlasnikova povratka kući. Iako je psu jasno da rezultat lošeg ponašanja (papir na podu) dovodi do vlasnikova nezadovoljstva, on neće uspjeti naučiti da ne smije žvakati papir, niti će shvatiti da to predstavlja problem.
Ne možemo sa sigurnošću reći da psi ne osjećaju krivnju, no ono što nije upitno je da naši ljubimci neće ništa naučiti iz kažnjavanja. Dobri psi su rezultat nagrađivanja željenog načina ponašanja, a ne kažnjavanja nepoželjnih radnji.
