1. Otkad se slavi
Spomen na sve svece počeo se slaviti od 4. stoljeća, a prvi su tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni u Antiohiji. Taj se običaj, naveden i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog (407.), do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama.
2. Povezivanje s Keltima
Papa Grgur IV. (731. – 741.) premjestio je blagdan Svih svetih na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom Samhain, koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha. Papa je stoga izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama ‘svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu’.U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovijedanim blagdanom. Proglas o tome izdan je ‘na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa.’
3. Posjet grobljima
U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina, a ujedno su neradni dan u Republici Hrvatskoj. Tradicija je da se tog dana obilaze groblja, koja se ukrašavaju posebnim vijencima i paljenjem svijeća uz molitvu za mrtve. No, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenog. Osim uKatoličkoj crkvi, ovaj se blagdan obilježava i u Engleskoj crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama, premda je ondje primio različite oblike, ovisno o dotičnoj Crkvi.
4. Blagdan nekanoniziranih svetaca
Ono što je možda nedovoljno poznato jest da je blagdan Svih svetih posvećen, osim kanoniziranim svecima, i velikom broju onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Neupadljivi, zaboravljeni ljudi, koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost – majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, ljudi svih zanimanja, svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče, jer to i jest prvi smisao posjeta grobovima.
5. Tri mise ne Sisvete
Najrašireniji katolički običaj na blagdan Svih svetih jest posjet grobovima preminulih članova obitelji i prijatelja, na kojima se stavlja cvijeće i pale svijeće uz molitvu.
Španjolski su svećenici još 1748. dobili povlasticu da na Dušni dan mogu služiti tri mise – jednu za koga god žele, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve. Tu je povlasticu papa Benedikt XV. 1915. godine proširio na cijelu Crkvu.
Najneobičnije običaje njeguju u Meksiku – dok većina svijeta taj blagdan štuje tiho, Meksiko se cijeli šareni, ali i buči zbog vatrometa i slavlja.Taj blagdan, koji Meksikanci zovu Dia de los Muertos, obilježavaju dvodnevnim proslavama koji su kombinacija katoličke tradicije i pretkolumbijske kulture.
Prvi je dan posvećen malim anđelima (‘angelitos’), odnosno umrloj djeci. Idućeg dana, koji se kod katolika obilježava kao Dušni dan, Meksikanci odaju počast i prisjećaju se odraslih pokojnika.Uobičajeno je da se obitelji okupljaju na veselim svečanostima na lokalnim grobljima, gdje se izrađuju posebni raskošno uređeni mini oltari. Održavaju se i paradama s puno raskošnih vijenaca, sezonskog cvijeća i specifično urešenih ‘jezivih’ figura kostura.
Čitav dan Svih svetih, kao i čitavu noć diljem Meksika se održavaju razne religijske ceremonije uz – vatromet!
