Marijana Jakelić: “ZD postcards reakcija su na trulu estetiku kojom se Zadar uporno prezentira znancima i neznancima.”

Marijana Jakelić rođena je, živi i stvara u Zadru. Kako sama kaže, iako desetljećima pomno planira razne emigracijske rute, uvijek ju nekakav privremeno zavodljiv splet okolnosti omete i zadrži u rodnom gnijezdu, gdje njezina stvaralačka i ina biografija prolazi kroz svakojake forme i sadržaje. A zašto sve ovo pišemo? Zasigurno ste čuli za “razglednice iz Zadra” o kojima čitav grad bruji otkako su objavljene na Facebook stranici MXJ files. Upravo ova umjetnica stoji iza njih:

– Zadarske vedute kojima se poigravam u svojim elektromagnetskim tvorevinama su zapravo giga lego kockice iz mog djetinjstva, koje preslažem skupa sa svojim uspomenama, vizijama i demonima, postavljajući tako nova pitanja starim odgovorima, kaže nam.

https://media.giphy.com/media/xTka02ZvspafqFKHba/giphy.gif

Popularne razglednice privlače neobičnim spojem kulturno – povijesnih simbola grada Zadra u kombinaciji s raznim drugim, često i nadrealnim motivima. No, Jakelić želi metode i ciljeve ovog svog eksperimenta zadržati u tajnosti te nam kroz smijeh govori kako nije sigurna je li dobro sakrila svoje “skrivene poruke”:

– Mislim da će u mojim “filesima” svatko pronaći baš onakvu poruku kakvu je zaslužio, kaže nam.

Ipak, otkriva kako su “ZD postcards” nastale kao reakcija na trulu estetiku kojom se, kako kaže, Zadar uporno prezentira znancima i neznancima:

– Imamo šizofreničnu situaciju u kojoj se grad sa tri tisućljetnom povješću oblači u debila s mornarskom majicom, u falsificiranom malom mistu kraj mora s diskretnim šarmom fašistoidnog tradicionalizma. Taj zadarski fabricirani novokomponirani štimung gotovo je frankenštajnovski groteskan. Zadar nije grad Barbie koja češlja zlatne uvojke u jednom od neponovljivih sutona i zavodi turiste – Zadar je grad trbuhozborac sa mučnom, konfuznom, neprobavljivom smjesom povijesne ostavštine u želucu, govori nam zadarska umjetnica i nastavlja:

– Histerični ljetni napadaji hinjene kulturne ponude izmjenjuju se sa zimskom kliničkom smrti. Gradske vedute su izložene kao dota i posječena je i zadnja divlja smokva da ne bi ometala taj zamrznuti prizor usamljenih kulisa u teatru apsurda, Poluotok izgleda kao malograđanski dnevni boravak neke tetke koja svaku slučajnu ljepotu nereda doživljava kao anomaliju i rješava je usisavačem. Poremećeni sustav etičkih i moralnih vrijednosti viri iz realizacije planova prostornog uređenja, kaže Jakelić i objašnjava kako je upravo sve navedeno neiscrpno vrelo njezine inspiracije:

 – Sve to skupa je već jedna gotova nadrealistička baza koja mi služi kao neodoljiva osnova za inspiraciju. Ostalo je prepušteno nemilosti moje kreacije. Volim se glupirati intervencijama u povijesne činjenice. Povijest mi je mrska manipulativna znanost koja konfekcionira naraštaje u skladu s potrebama političkog trenutka, pa radije izmišljam neku svoju paralelnu nadpovijest i nostalgiju za budućnost.

Razglednice iz Zadra

Inače, projekt MXJ files Jakelić je predstavila na ovogodišnjem Zadru snova:

– Za izložbu MXJ files na festivalu Zadar snova upriličila sam niz likova koji su zatečeni u naizgled nasumičnim nadrealnim situacijama. Cilj je bio pomoću diskretno insertiranih arhetipskih momenata izazvati kod različitih ljudi isti niz osjećaja i asocijacija. Ometanjem logičkog, mentalnog iščitavanja slike pokušala sam promatrače dovesti do stanja u kojem im kao jedino sredstvo orijentacije preostaje samo vlastiti emocionalni kompas. Kako kulturna događanja vole fizički okupljati ljude, stvari, zvukove i pojave na zajedničkom terenu, tako sam ove godine odradila tri izložbe grafika (Lavov – Ukrajina, Zadar snova, Artfakt) i četvrta (Split) je u pripremi, otkriva nam.

https://media.giphy.com/media/3o85xKaqq6qj7Jq5xe/giphy.gif

Svoje radove Jakelić je odlučila postaviti na Facebook smatrajući da je taj medij zapravo zora čovječanstva kao zajednice, mjesto gdje se informacije i ideje razmjenjuju lako, brzo, nesebično i besplatno.

– Uskoro nitko neće moći reći “joj nisam znao”. Čudno je kad se vratiš u tradicionalne oblike izlaganja pa te izludi ta sporost realizacije izložbe, gubitak vremena,troškovi… i to sve za vrlo malobrojnu publiku.

Naime, prije no što je privukla pažnju javnosti svojim “zadarskim razglednicama”, Jakelić je svoju umjetničku slavu stekla slikama na drvu, kojih se unatoč primamljivosti novih medija ipak nije odrekla:

– MXJ files je projekt koji se događa u elektromagnetskim valovima i to ga na neki način čini nematerijalnim, protočnim i elastičnim za razliku od slikanja konvencionalnim “oružjem” koje je hermetično, komorno, definitivno i asocijalno, mada i tu vještinu  njegujem kao omiljenu asketsku poslasticu i još uvijek radim svoje slike na drvetu, kaže ona.

https://media.giphy.com/media/d2Z0XsvjnwtdZcNG/giphy.gif

Za kraj, zanimalo nas je još je li MXJ files na Facebooku projekt u kojem ćemo i u budućnosti moći uživati u nadrealnim vizijama Zadra, odnosno, namjerava li Jakelić nastaviti raditi i objavljivati svoje fotografije i gifove:

– Naravno da ćete viđati moje gifove, a radim i na novom vizualnom oružju (zasad tajna)… Ovaj je medij opaka drogeština, zaključila je Jakelić.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...