“Žena mirise i losione kupuje s preljubom na umu“, pisao je rimski pjesnik Juvenal. A uvijek trezveni Seneka sklonost Rimljanki da se dotjeruju i šminkaju vidi kao znak moralnog propadanja imperije.
Stoga je i donesen čuveni rimski zakon Lex Oppia iz 215. godine p.n.e. koji pokušava ograničiti uvoz skupe kozmetike, prije svega iz dalekoistočnih krajeva. Potražnja za ovom robom bila je tolika da je ozbiljno ugrožavala rimske državne financije. Bio je to prvi u seriji zakona protiv luksuza i raskoši. Primarno je bio uperen protiv pokazivanja od strane žena -kićenje zlatom i srebrom, skupa višebojna odjeća, korištenje kočija i nosiljki.
Zakon je imao svrhu promoviranje štedljivosti i skromnosti u teškim uvjetima. Glavni argument bio je da ovaj zakon uklanja sramotu siromaštva, jer će se uz njega sve žene oblačiti na isti način.
Bilo je i mišljenja kako ženina sklonost trošenju ustvari bolest koja se ne može liječiti nego samo suzdržavati.
Rimljani su nekako još i odobravali “očuvanje ljepote“ ali njeno isticanje tumačili su kao znak labavog morala. Jaku šminku nosili su glumci i prostitutke. Imućne Rimljanke su među kućnim robljem držale i cosmetae, robinje posebno vjšte u šminkanju, pravljenju frizura i ukrašavanju. Ima neke poetike u činjenici da riječ kozmetika i svemir imaju isti korijen u starogrčkoj riječi kosmos s dvostrukim značenjem reda i ukrašavanja.
195. godine p. n. e. u Rimskoj republici izbilа je pobunа uglednih ženа, poštovаnih mаjki i suprugа, koje su zаhtjevаle ukidаnje ovog zаkonа, koji je već dvаdesetаk godinа bio na vlasti. Dok je trajala Senatska rasprava o Lex oppia došlo je do demonstracija Rimljanki koje su blokirale ulice grada, i pod snažnim pritiskom zakon je ukinut.
Možete li zamisliti sličan zakon u našem vremenu? Zasigurno bi bilo slučajeva u kojima ne biste prepoznali ženu koja vas je pozdravila na ulici, jer nema šminke na licu.