625 godina od smrti Tvrtka, bosanskog kralja koji je osvojio cijelu Dalmaciju – osim Zadra

Prvi kralj Bosne, Stjepan Tvrtko I. Kotromanić, umro je 10. ožujka 1391. godine. Titulu bosanskog bana nosio je od 1353. do 1377. godine, a zatim postaje prvi bosanski kralj.

Bio je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić, po čijoj je strani bio praunuk velikog hrvatskog bana Pavla Šubića. Njegova baka bila je Jelisaveta Nemanjić, pripadnica glasovite srpske dinastije, a bio je čak i potomak hrvatskog i ugarskog kralja Bele IV. Arpadovića.

Tvrtko je vrlo mlad postao bosanski ban – imao je tek 15 godina. Na svom putu do kraljevske titule, najprije je smirio pobunu domaćeg plemstva, a uredio je i odnose s hrvatsko-ugarskim kraljem Ludovikom I.

Naime, ugarsko – hrvatski kralj Ludovik oženio je 1353. godine bosansku princezu Elizabetu Kotromanić. U brak su stupili neposredno pred smrt njezinog oca i Tvrtkovog prethodnika, bana Stjepana II. Kotromanića. Ludovik je smatrao da mu zbog baštinskih prava njegove supruge treba pripasti sva humska zemlja sa svim tadašnjim utvrđenim gradovima pa je taj svoj zathjev uputio Tvrtku, koji na početku svog banovanja još nije stekao dovoljnu podršku plemstva pa je Ludovik iskoristio priliku i natjerao ga na predaju ovih teritorija. To se dogodilo 1357. godine.

Ludovik I je Tvrtku i njegovom mlađem bratu Vuku potvrdio vlast nad Bosnom i Usorom i to pod sljedećim uvjetima: da ban iz zemlje istjera patarene i heretike, da iskazuje potpunu vjernost gospodinu kralju, da služi u svakom njegovom pohodu kad gospodin kralj bude zatražio to od njega, te da će on sam ili njegov brat stalno boraviti na kraljevskom dvoru.

No, Tvrtko je ubrzo zaratio s Ugarskom koja je u dva navrata napala sjever Bosne. U prvom navratu napali su na Donje Kraje, a predan im je Ključ. Međutim, Tvrtko je uz pomoć vojvode Vukca Hrvatinića obranio Grad u Plivskoj župi te su se Ugari morali povući. Do novog napada došlo je već za mjesec dana – sada je na udaru bio Usor. Ugari su i ovog puta uspješno zaustavljeni.

Ubrzo nakon istjerivanja Ugara iz Bosne, u veljači 1366. bosanska vlastela pobunila se protiv Tvrtka, primoravši ga tako da pobjegne na ugarski dvor. Ugarski kralj primio je svog dojučerašnjeg neprijatelja, a pobunjeno plemstvo s ogromnom podrškom Sankovića uzdiglo je Tvrtkovog mlađeg brata Vuka na bosansko prijestolje.

Već u ožujku iste godine, Tvrtko se uz pomoć Ugarske vraća u Bosnu, a do kraja mjeseca uspio je pod svoje okrilje vratiti neke dijelove svoje države, ali ne sve. Imao je podršku gospodara Donjih Kraja. U ovaj sukob uključili su se razni plemići. Mijenjali su strane kako je kome to odgovaralo. Najznačajnija prebjeglica u ovom sukobu bio je Sanko Miltenović, vodeći humski velikaš pod čijom vlašću se nalazio veliki dio Huma između Nevesinja i Konjica i obale. U drugoj polovici 1367. on se nagodio sa Tvrtkom, pa je zaključen mir kojim je Sanko zadržao svoje posjede, ali ponovo priznao Tvrtkovu vlast.

Do kraja 1367. Tvrtko je povratio svoju banovinu, a Vuk je bio u egzilu. Do 1374. Vuk se izmirio s Tvrtkom te je narednih godina ostao u Bosni kao mlađi ban, dok se Tvrtko 1377. godine okrunio za kralja.

Tijekom vladavine teritorij Bosne je uvelike proširen, te je obuhvaćao i danas hrvatske gradove Split, Trogir i Šibenik te otoke  Brač, Hvar i Korčulu. Tvrtko je tako stvarno vladao dalmatinskim gradovima, osim Zadra (Mlečani su mu odbili pružiti pomoć) i najvećim dijelom primorja današnje Republike Hrvatske.

Njegova država je, kako je vidljivo i iz karte, obuhvaćala najveći dio istočne jadranske obale: od Zadra do Bokokotorskog zaljeva, iskuljučujući Dubrovnik, koji je i dalje bio pod vrhovnom vlašću hrvatsko – ugarskog kralja.

Kralj Tvrtko I. umro je u dobi od oko 53 godine, 1391. godine, a povijest ga pamti kao najveće bosanskog kralja za čije je vrijeme ova država ostvarila ne samo političku stabilnost, već i značajan kulturni i duhovni napredak.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...