OB Zadar ostala bez krvi, a 10-godišnji darivatelj tvrdi: “Dođete na transfuziju i osjećate se kao klošar, s vrata vas pošalju kući!”
Na jučerašnju vijest kako je zadarska bolnica ostala na smanjenim zalihama krvi, zbog čega se putem sredstava javnog priopćavanja apeliralo na javnost da posjete Odjel za transfuziju, reagirao je 37-godišnjak iz okolice Zadra ogorčen na situaciju u kojoj bolnica kojoj gravitiraju pacijenti iz čitave županija, pa i one susjedne ličke i djelomice šibenske, ostaje bez pripravaka koji nekome doslovce znače život, dok se istovremeno, tvrdi, ljudi koji su voljni darovati krv u svako doba dana i noći, s vrata odjela šalju kući zbog neimanja vremena ili slijepog slijeđenja rasporeda.
Želio je ostati anoniman, ne zbog straha od konzekvenci nakon eventualnog urgiranja glavne javno-zdravstvene institucije zadarskog područja, već zbog želje da i dalje, unatoč nerazumljivoj politici bolnice, ostane redoviti darivatelj krvi i spašava živote ljudi; bez imena, pohvala ili materijalnih nagrada.
– Darujem krv od 1998. godine. Nisam toliko redovit koliko bih želio, odazovem se dva puta godišnje, ali kad god mogu dati krv, dam! Ne živim u Zadru, imam poslovnih obaveza i djecu, ali kad god me put odveo u bolnicu, kada bih za primjer djecu vodio kod okuliste ili pedijatru, ja bih obavezno ponio svoju iskaznicu i svratio do transfuzije. No, doživio sam jako neugodnu situaciju. Doslovno vas tjeraju s vrata, kaže ogorčeno naš sugovornik još jednom napominjući kako za svoje dobrotvorstvo ne traži baš ništa.
– Nikada ništa nisam dobio, niti želim. Meni je važno znati da sam spasio nečiji život, bilo momka koji je pijan stradao u vožnji ili nekog kome krv je potrebna iz drugih razloga. Ali, kada pokucate na vrata transfuzije osjećate se kao klošar, kao da ste došli nešto tražiti i gnjaviti ih. Zadnji put sam bio u rujnu, potom u studenom. Iako su radili, vratili su me s napomenom kako postoji točan raspored kada se daruje krv. Dođem u ponedjeljak, kažu mi da se vratim u utorak ujutro. Dođem u četvrtak, kažu da se vratim u petak popodne. Ja jednostavno, a vjerujem i većina drugih darivatelja, nemam vremena svoj život i obaveze, unatoč dobroj namjeri, krojiti po tome. Dati krv je proces koji traje 10 minuta, vi ležite i ne smetate nikome. Pa svi znaju izvaliditi krv, sam bih je izvadio, nije da je potrebna ne znam kakva vještina i aparatura za to, zaključuje priču naš sugovornik apelirajući na odgovorne da se više ne dovode u situaciju da ostaju bez krvih pripravaka, pogotovo kada ima ljudi koji će je nesebično i bez poziva darovati kada god imaju prilike za tim.
