Od ukupno 556 gradova i općina u Hrvatskoj izumire njih 90 posto, a sve županije su imale prirodni pad stanovnika uz znatne razlike, piše N1.
Nečinjenje političkih elita i nebriga za zemlju u kojoj iseljavanje mladih ljudi iz godine u godinu raste, na što kontinuirano, uz demografe, upozorava i predsjednica, i u kojoj više ljudi umire nego što ih se rađa dovelo je do toga da u Hrvatskoj izumiru sve županije i 90 posto gradova i općina.
Od ukupno 556 gradova i općina u samo 50 hrvatskih gradova i općina u posljednjih šest godina bilo je više rođenih nego umrlih, a najveći broj gradova i općina u kojima se više ljudi rađa nego što ih umire nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj, Zadarskoj, Zagrebačkoj i Međimurskoj županiji, otkriva demograf Nenad Pokos koji je napravio istraživanje za Večernji list.
Među velikim gradovima koji proteklih šest godina imaju više rođenih nego umrlih je i Zadar, a pozitivan prirodni prirast još imaju i Biograd na Moru i općine u zadarskom gravitacijskom području – Bibinje, Galovac, Pakoštane, Poličnik, Sukošan i Škabrnja, navodi Pokos.
Split, naš najveći grad nema pozitivan prirodni prirast ni dobru pronatalitetnu politiku pa se dio mladih obitelji zbog visokih cijena nekretnina odselio u obližnje gradiće Solin i Kaštela, te općine Podstrana, Dugopolje i Dugi Rat, koji imaju više rođenih nego umrlih. Primjerice Solin, najmlađi gradić u Hrvatskoj, poznat je po tome da puno ulaže u sadržaje za djecu i obrazovanje.
U okolici Rijeke više rođenih nego umrlih od 2011. do 2016. imali su Kastav, Omišalj i Viškovo, ističe Pokos. U općini Viškovo, u koju su se doseljavali i ljudi iz BiH, posljednjih 20-ak godina stanovništvo se udvostručilo.
Za razliku od okolice Zagreba, Rijeke i Splita, u blizini Osijeka nema nijednog grada ili općine s pozitivnim prirodnim prirastom, napominje Poko koji dodaje kako Zagreb ipak demografski dobro stoji i nakon Međimurske županije na drugom je mjestu po vitalnom indeksu (broj živorođenih na 100 umrlih). Posljednjih šest godina na 100 umrlih u Zagrebu je bilo 97,8 živorođenih, dok je lani, primjerice, u Zagrebu rođeno 8120 djece, a umrlo je 8528 ljudi.
Zanimljiv je slučaj općine Voćin u Virovitičko-podravskoj županiji koja prirodni prirast bilježi zbog Hrvata doseljenih s Kosova 90-ih godina prošlog stoljeća. Zbog istog razloga i susjedna općina Đulovac u Požeško-slavonskoj županiji ima jednak broj rođenih i umrlih u šest godina. Ako se isključe okolice Zadra, Šibenika (općina Bilice) i Splita, još je nepovoljnije što na području južno od Velike Gorice pa sve do Imotskog i Zmijavaca sve općine i gradovi bilježe pad – kaže Pokos.
U ovom desetljeću Hrvatska se suočava s dosad nezabilježenim prirodnim padom stanovništva pa je, kaže Pokos, od 2011. do 2016. zabilježeno 72.188 više umrlih nego rođenih što je posljedica dugotrajnog smanjenja nataliteta, nekoliko jakih iseljeničkih valova i intenzivnog procesa starenja.