Zadarski arhitekt Krešimir Damjanović pobjednik prestižnog natječaja; “To je kao da je osvojio Wimbledon ili Eurosong!”
Krešimir Damjanović, član Društva arhitekata Zadra, pobjednik je ovogodišnjeg natječaja Shinkenchiku za 2017. godinu! Natječaj raspisuje jedan od vodećih japanskih arhitektonskih časopisa prvi put publiciran davne 1925. godine, a u kojem su prezentirani brojni primjeri suvremene japanske i svjetske arhitekture.
– Ponosni smo i presretni što imamo Krešimira među svojim članovima! Čestitamo mu ovom prilikom na prvoj nagradi, pišu iz Društva arhitekata Zadra.
Sam natječaj Shinkenchiku Residental Design Competition ima također dugu tradiciju,a 70tih godina postaje internacionalan. Nagrada se dodjeljuje inovativnim projektima na temelju prosudbe jednog žiratora, a ove godine to je bio Go Hasegawa, jedan od najzanimljivijih japanskih arhitekata mlađe generacije. Izuzetno je važno istaknuti ovaj fantastičan uspjeh osvajanja prve nagrade među čak 1081 radom iz cijelog svijeta.
– Taj uspjeh značajan je za svjetsku promociju kulture i arhitekture ne samo grada Zadra već i cijele Hrvatske, a usporediv je sa sportskim uspjehom Gorana Ivaniševića prilikom osvajanja Wimbledona 2001. godine ili glazbenim uspjehom zadarskog benda Riva prilikom osvajanja Eurosonga 1989. godine, ushićeno će iz Društva zadarskih arhitekata i dodaju, kako je “ova nagrada posebna čast, poticaj, motivacija i potvrda ne samo skromnom mladom arhitektu Krešimiru Damjanoviću i svim hrvatskim arhitektima već i onima koji još uvijek vjeruju kako se upornost, predanost i marljivost ipak isplate”.
Tema natječaja bila je “Kuća Dimenzija”, a Damjanović je svojim projektom “Kuća Kolaž” najbolje odgovorio na zadanu temu baveći se propitivanjem dimenzija u odnosu prema različitim kulturama, vremenu i ljudima.
Iz raspisa natječaja žiratora Go Hasegawe:
„Veličina kuće predstavlja mnoge stvari: npr. imovinu vlasnika, ili skup vrijednosti koje osoba njeguje u odnosu na kuću. Neki ljudi misle da što je kuća veličinom veća, to je bolje, dok će drugi naginjati arhitekturi stvorenoj u manjem prostoru. Standardne dimenzije kuće također se razlikuju prema zemlji i regiji… Zapravo, dimenzije kuće su stvar relativne naravi: duboko su ukorijenjene u društvo, kulturu i povijest svakog mjesta.
…definirana je postavkama i parametrima koji, nakon što su definirani, proizvest će nepredvidiv broj rubnih slučajeva. Drugim riječima, ono što se ovdje traži jest kuća nastala samo promjenom njezinih dimenzija.“
Krešimir Damjanović bit će poseban gost na najvećem arhitektonskom simpoziju – 17. Danima Orisa koji će se održati od 14.-15. listopada 2017. u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog gdje će govoriti o svom prvonagrađenom radu pred 2000 kolega iz cijele regije. Arhitekt Go Hasegawa također će biti jedan od predavača na simpoziju i tom će prilikom Krešimiru uručiti nagradu.
U tekstu obrazloženja svog projekta „Kuća Kolaž“ Damjanović piše:
„Kuća ima puno lica. Jedno ju čini malom. Drugo velikom. Čas je monumentalna, čas skromna. Sačinjena je od elemenata arhitekture; zida, stupa, grede, opne i vrta. Izmjenom, prožimanjem i promjenom mjerila mijenjaju svoju ulogu. Ona je trostruka: struktura, program, folie. Ambivalentost strukture postaje njezino temeljno obilježje. Kuća je grad / soba / vrt. Egzistira kao otvoreno polje, iščitavamo je kao dijagram. Obraz kuće definiran je njenim suprotnostima. Veliko minijaturnim, asimetrično simetričnim, strukturalno hramolikom. Jednina niječe množinu, neodređenost potvrđuje perimetar, a nehijerarhija korištenih elemenata suprostavljena je prividnom centru. Unutra je prožeto vanjskim. Dimenzija je ključ.
Granica je sraz. Sraz ljudi, prostora i kulture. Granica je metafora tranzicije. Prijelaz je trenutak napuštanja i afirmacije. Jedna kultura se pretače u drugu. Svakom elementu pripada arhitektonsko kulturološko obilježje. Povijesne refernece nisu slučajne, već duboko ukorijenjene u kulturu projekta. Poput nove arheologije, fragmenti dominiraju i definiraju projekt. Gustoća (program / elementi arhitekture) u jednoj ravnini postaje osnova i temeljno obilježje. Promjena dimenzije elemenata odgovara potrebama ljudi iz drukčijih kultura. Različitost elemenata, te titranje kako mjerila, tako i forme, naglasena je i upravo potencira i afirmira kako ambivalentnost arhitektonskog prostora tako i kulturološko/društveni karakter samog rada. Koegzistencija arhitektonskih elemenata naslućuje toleranciju u društvenom smislu. Granica nestaje.“
O Krešimiru Damjanoviću
Krešimir Damjanović je rođen u Zagrebu 1986. godine. Završio je gimnaziju Vladimir Nazor u Zadru, a diplomirao je 2013. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Trenutno živi i radi u Zadru kao projektant u arhitektonskom timu Nikole Bašića „Marinaprojekt d.o.o.“. Član je Društva arhitekata Zadra.
Sudjelovao je na nizu arhitektonskih radionica od kojih treba izdvojiti: ljetnu školu u Grožnjanu 2010. (voditelji: Penezić i Rogina, YosiharuTsukamoto, AnnaPopelka), radionicu u Galeriji SC, 2012. (voditelji: Petar Mišković i Mia Roth Čerina) i radionicu Vis / Issa, 2012. (voditelji: Boško Budisavljević, Tin Sven Franić) te na nizu međunarodnih arhitektonskih natječaja: Shinkenchiku Residental Design Competition 2010. „A New Spirit“, Shelter International Architectural Design Competition for students 2010. „ Primitive Hut“, Central Glass Competition 2010. „Glass Architecture in the year 2050.“ s Domagojom Jurićem, Velux International Design Competition 2012 s Vedranom Hubickim, Urbanističko arhitektonski natječaj za izradu idejnog rješenja uređenja bastiona Citadela u Zadru s Matijom Huzjakom i Natječaj za Spomenik žrtvama Holokausta u Zagrebu 2017. u timu firme „MARINAPROJEKT.d.o.o.“
Ove godine održao je i prvu samostalnu slikarsku izložbu pod temom „iteracije +“ u Zadru u galeriji ZadArt.
Dosadašnji hrvatski dobitnici 1. nagrade na natječaju Shinkenchiku su još samo bili arhitektonski dvojci: Ivan Crnković i Emil Šverko 1983. godine te Vinko Penezić i Krešimir Rogina 1984. godine.
