Početkom rekonstrukcije starog paškog mosta srušena je valjda i posljednja prava peškarija u Pagu. Bilo je to mjesto gdje su se ljudi, baš kao i u svakoj dalmatinskoj iole urbanoj sredini okupljali između jutarnje kave i prvih stranica Slobodne Dalmacije ili Novog lista.
Nekada se na paškoj peškariji od banka do banka, ćakulalo, ogovaralo, karalo. Danas je paška ribarnica, koja nije dostojna ni starog imena peškarija, smještena u jednoj sterilnoj prostoriji iz koje priprosti puk prije izađe nego je u nju ušao, piše OtokPag.
Nije možda problem u ponudi ni u regulativi Europe, problem je možda u ljudima, u Gradu, u optimistima kojih je sve manje.
Pag je svakako zavrijedio imati jednu kvalitetnu, pravu peškariju. No kako sada stvari stoje, možda je i ona zauvijek otišla u ropotarnicu prošlosti kao i sve više stvari nekadašnjeg Mediteranskog duha, povijesti i običaja.
Vrlo brzo na vrata nam kucaju blagdani kojima vrijedi postiti, a upravo bi peškarija trebalo biti centralno mjesto gdje će se ljudi okupiti, i uz pokoju riječ razmijeniti posljednje tračeve odlazeći doma s punim vrećicama ribe.
Tko zna, možda je budućnost i nas otočana, koji su oduvijek s morem i od mora živjeli, upravo kao u onoj staroj poslovici – u postolara najgore postole.
