Zbog ljubavi doselio u Sveti Rok: “Tu mi je najbliže more u Zadru i na plaži moram hodati u cipelama, puno je kamenja”

– U mojem plemenu muškarac ima žena koliko ima novca: moj djed imao je 20 žena, a 2013. imao je čak 60 unuka. Žene žive svaka u svojoj kući, a suprug ih uzdržava, plaća hranu, lijekove, školuje djecu. Ja to nisam prihvatio, imam Maricu – kaže 34-godišnji Frenk Malimengi Konge Mokonda iz temelja je promijenio svoj život. Naime, život u svojem selu naroda Masai u Tanzaniji sa suprugom Maricom Rukavinom zamijenio je životom u njezinu rodnom Svetom Roku, u općini Lovinac.

Uvijek lijepo i toplo vrijeme, podneblje u kojem temperatura zraka ne pada ispod 22 Celzijeva stupnja, zamijenio je ličkom zimom gdje ga ujutro može dočekati i debeli minus, sve do 20-ak Celzijevih stupnjeva ispod ništice.

– Snijega i hladnoće kod nas nema. Snijeg je samo na Kilimandžaru. Ovdje je more u Splitu i Zadru, a u Tanzaniji svuda oko nas. Ocean je puno bliže mojem selu i obala je od pijeska pa bosi možemo slobodno hodati, a ovdje su obale pune kamenja. Trebaju mi cipele. Velebit je lijep, vidim ga svaki dan, ali ovdje nema puno ljudi. Najviše sam u kući, nije baš ni za daleke šetnje. Brinem se za djecu dok supruga radi, pomažem u kući. U Tanzaniji je sve puno ljudi, na putu od kuće do druge kuće sretnem puno ljudi, razgovaramo i ima turista iz cijelog svijeta, puno kultura, vjera, boja. Ovdje toga nema, sve je jednolično – kaže Frenk za Večernji list.

Nedostaje mu Tanzanija, htio bi je posjetiti, kaže nam, ali ovdje je njegova obitelj, supruga, djeca i ovdje mu je sada život, kaže. Svjestan je da je njegovoj djeci u Hrvatskoj puno bolje. A Marica je, zapravo, glavni “krivac” što je došao u Hrvatsku. Upoznao ju je u Tanzaniji u kojoj je Marica 2010. godine kao članica Udruge Zdenac otišla volontirati i pomagati djeci.

– Htjela sam ići u Afriku, oduvijek me jako zanimaju drugi životi i druge kulture, pa i danas. Sudjelovala sam i u misiji misionarki ljubavi Majke Terezije u Zagrebu gdje sam volontirala neko vrijeme prije dolaska u Afriku, pa su mi i tamo govorili o životu na tom kontinentu. Inače, Majka Terezija mi je uzor. Godinu dana volontirala sam i pomagala starijim osobama i djeci u vrtiću i školama po Hrvatskoj, prije nego što sam otišla u Tanzaniju. U Africi sam pak bila dugo, šest godina, i bilo mi je odlično. Došla sam raditi s djecom u sirotištu Čipole, u mjestu koje se isto tako zove. Sirotište su vodile časne sestre. Nakon četiri mjeseca otišla sam iz Udruge Zdenac, prešla u drugu organizaciju i nastavila volontirati. Onda sam upoznala Frenka, zaljubila se i vjenčali smo se u Tanzaniji. Živjela sam u njegovu selu Gumba, koje se nalazi pokraj grada Dar es Salaama. U Tanzaniji sam rodila Dubravku i Antu, a onda smo se odlučili vratiti u Hrvatsku. Kad sam se vratila, bila sam trudna tri mjeseca pa se Renato rodio u Gospiću. Kako nisam imala posla, ponudili su mi da iziđem na lokalne izbore kao članica HDZ-a i ja sam to prihvatila. Danas sam zamjenica načelnika u općini Lovinac – kaže svoju nevjerojatnu životnu priču Marica, inače diplomirana politologinja.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...