nije bilo hrane, smještaja, goriva...

Iskustvo Zadranina kojeg je nevrijeme od 16 do 9 sati zarobilo u Gračacu: “Zavukli smo se između kamiona i palili auto svakih 20 minuta”

Arhiva AZD/Ilustracija
Tamni način

Iako smo meteorološki zakoračili u proljeće zima je pokazala svoje zube. Dalmacija je gotovo dva dana bila odsječena od unutrašnjosti zemlje, čemu odavna nismo svjedočili.

Snježne vijavice i olujni vjetar zatvorili su autoput za sva vozila, a kako je putovanje po nevremenu uistinu prava avantura preživljavanja na svojoj su koži osjetili putnici iz Zadra koji su s četvrtka na petak ostali zarobljeni na području Gračaca.

Svoje iskustvo opisao nam je Zadranin Šime Orlović koji odmah po početku priče zaključuje “Ne daj Bože nikome”

Bilo je tu gotovo 1500 ljudi. Iskreno, još ne mogu doći sebi. U četvrtak smo krenuli na put prema Karlovcu. Puhalo je, pa smo išli preko Obrovca, no normalno se vozilo i nije bilo naznaka da će se vrijeme pogoršati. No, na povratku kući, oko 16 sati zatekli smo se u Gračacu. Otac, susjed i ja našli smo se treći u koloni s kombijem zatvorenog tipa. Policija je blokirala put prema Kninu, zbog kamiona koji se popriječio preko ceste. Na autoput nismo mogli, jer je biao zatvoren. Naše odredište je bilo Budak, Općina Stankovci. Kako je i pravac Gračac Obrovac bio zatvoren, ostavljeni smo na milost i nemilost udarcima vjetra, kaže nam Šime koji je sa suputnicima čekao vijesti u lokalnom kafiću. Nitko se u tome trenutku nije nadao da ceste do noći neće biti prohodne.

Pitali smo policiju koja nam je rekla da ne možemo nastaviti put i da se spustimo u selo. Otišli smo u kafić, računali smo da će se otvoriti brzo, jer ova cesta po mom saznanju baš nikad nije bila zatvorena. Pratili smo i ažurirali stanje na HAK-u. Bezuspješno. Našlo se ovdje već jako puno ljudi; kamiona, autobusa, osobnih automobila. Oko 20, 21 sat pustili su osobne automobile. Kada smo vidjeli da mi u kombijima i autobusima nećemo tako lako nastaviti put, počeli smo tražiti apartmane. Bezuspješno, nastavlja Šime koji je kao i otac na inzulinu. Stariji gospodin na sreću ga je imao, ali ne i on. Nitko ih satima nije došao upitati trebaju li elementarne stvari.

Nigdje nije bilo mjesta za prenoćiti. Čuli smo da su se neki smjestili u samostan. Odlučili smo se tako uvući između kamiona i paliti auto svakih 20 minuta. Bilo je strašno hladno. Ljudi su se slamali u autima. Mnogi su po svoje najmilijedošli automobilima, iz Zadra, Trogira, Splita. Mi ostali smo čekali sve do 9 sati ujutro kada je došao policajac i kazao vozačima autobusa da ih slijede. Krenuli smo na Knin, cesta je bila super, priča Šime koji je još u šoku.

Pitam se što bi bilo da je svih 1500 ljudi ostalo zatočeno bez hrane. Nije bilo otvorenog dućana. Nitko nije došao i pitao ljudi triba li im što, imate li goriva za grijati se cijelu noć, jeste li gladni?

Ostavi komentar koristeći Facebook