Rubrika “Dnevnik na otocima” posjetila je otoke Molat i Ist. Otoci su to sjeverozapadno od Zadra, a na svakom živi stotinjak stanovnika.
Od šuma valova i brodskih motora stanovnici Ista više vole čuti jedino dječji plač. Prije godinu dana to su im priuštili blizanci Gabriel i Aurora.
“Mislim da bi trebali otvoriti školu radi njih dvoje, ali oni će, radi socijalizacije, ići u školu u Zadar”, rekla je Savka Maračić.
Turizam je ondje jedna od rijetkih uspješnih djelatnosti, a traje samo od sredine srpnja do sredine kolovoza. Restorani i apartmani veći dio godine su zatvoreni.
“Tko od nas može živjeti od mjesec dana rada? Nitko. Godina traje 12 mjeseci, a mi radimo mjesec dana”, rekao je Željan Domić, ugostitelj i predsjednik MO Ist.
Dok na Ist kruh dolazi tek poslijepodne, na Molatu otočani u red staju ujutro, ali samo ako su ga rezervirali dan ranije. Osim pekara, Molat i Ist dijele i liječnika koji je prije osam mjeseci rad u Americi zamijenio otočnim uvjetima.
Pamte stanovnici Molata vojsku na otoku, a danas su ogorčeni zbog napuštene državne imovine. Nekadašnje vojarne, unatoč obećanjima o prenamjeni, i dalje su ruglo.
Ne pomiče se ni priča o nekorištenoj, a prijeko potrebnoj molatskoj vodospremi. Ovih dana mnogo kiše, ali vode niotkud.
“Kišnica koja pada ne ulazi u vodospreme. To je velika šteta”, rekao je Josip Baranić s Molata.
