Zadranka dala otkaz i postala osoba X: “Moja istina nije raditi 8 sati dnevno. Sreća ne ovisi o novcu”

Dala je otkaz na sigurnom poslu, u dobro plaćenoj i perspektivnoj branši.

Ona je Zadranka koja je odlučila osloboditi se društvenih okova i početi živjeti stvaran, cjelovit, čovječan život.

Martina Knežević uči nas nekom sasvim novom pogledu na život.

Otkaz, ideja koja je nastala nakon što sam osjetila potrebu za nečim smislenijim, nečim sto će me ispuniti, učiniti zadovoljnom. Posa je bio super, ali jednostavno sam osjetila da to više nije to. Prije gotovo godinu dana. A onda, nakon što sam odradila sezonu da kolege ne izvise jer me nema, dala sam otkaz. Jer mi se život nekako počeo događati kad sam se trgnula iz svoje komforne zone koju sam prvo morala detektirati, naravno.

Smisao života ne znači razarati svoje biće. Podrediti ga potrošačkoj kulturi, konzumerizmu, neprestanom radu i stresu nije sreća. Barem ne za Martinu iz naše priče.

Ja vjerujem da smo mi ljudi stvoreni da budemo korisni i da radimo. Ali ljudi kakvi jesmo, smiješni i zaboravni, pojam rada počeli smo povezivati isključivo s radom u sistemu od 7-15 ili 9-17 ili kako god. A to više nije moja istina. Pa eto, idem malo pokazati sebi i onima koji prate moj put da je moguće biti zahvalan i radostan neovisno o novcima.

Pothvat zbog kojeg je postala posebno interesantna javnosti jest pješačenje od Zagreba do rodnog Zadra. Bez striktnog plana, dnevnih ciljeva, podsjetnika koji će joj stvarati napetost. Lagano, spontano, u trenutku… Odlučila je biti osoba X, bez osobne iskaznice, obična nepoznanica koja naivno vjeruje u dobrotu svojih zemljaka.

Još sam u Zagrebu. Naime, na put upoznavanja zemlje, koja po meni znači ljude i prirodu, krenula sam još 14. veljače. Nisam imala pojma da ova metropola vrvi masom dobrih ljudi koje valja upoznati. Na kraju krajeva baš sebe upoznajem kroz ljude. Učim o sebi i učim o našoj zemlji. Doživljavam druge aspekte kako bi ih mogla razumjeti i prihvatiti. Meni ti se ne žuri, mada polovica mog Zadra misli da je poanta stići u Zadar geografski. Nije me briga što oni misle, nije me briga za njihova očekivanja i zaključivanja na račun slike bez da mi uopće postave kakvo smisleno pitanje. Uvijek sam nekako u toplom i okružena dobrim ljudima s divnim idejama koji me samo inspiriraju na putu do najvećeg tuluma kojeg namjeravam napraviti u Zadru kada doma dođem.

Feed me
Muzej Iluzija
Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...