O “amerikanizaciji” zdravstva u Točki na tjedan govorili su Zoran Maravić, specijalist obiteljske medicine, i Marijo Drlje, predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata.
“To je osnovna tema koju treba demistificirati”, kaže Maravić.
“To je jedan od najvećih spinova da se sada događa amerikanizacija. To se dogodilo prije 20 godina. Novi zakon donosi jednake mogućnosti za sve. Mi moramo biti zemlja u kojoj svi građani imaju jednake mogućnosti, tako da se i liječnicima omogući da odluče žele li ući u sustav ili žele ostati u Domu zdravlja”, smatra on.
“Mi govorimo o tajkunizaciji i amerikanizaciji od 2004., a ovo je samo logični slijed”, kaže Marijo Drlje, predsjedik Udruge hrvatskih pacijenata i dodaje kako nam ne treba scenarij prema kojemu čak 60 posto američkih građana koji se liječe od teških bolesti proglasi bankrot.
Što se mijenja za pacijenta?
Drlje: Ima bitnih promjena. Dali smo primjedbe. Dosad su bile koncesije. Nakon napuštanja ureda, to se vraća državi. Po novom zakonu sve ordinacije postaju privatne i mogu se financirati iz HZZO-a. Mi nismo protiv privatnika. Liječnici imaju mogućnost izbora. Ako ostaju javni djelatnici treba izjednačiti sadašnje koncesionare, ne povećavati im prava jer i sad imaju prevelika.
Što to znači za pacijente?
Drlje: Najlakše je odgovoriti na način da imamo primjer tajkunizirane stomatologije. Poznato je javnosti da smo po kvaliteti zdravlja ljudi najlošiji u EU. Jedan od prijedloga je uvesti košaricu primarne zdravstvene zaštite kao u stomatoloiji. Sve ide prema amerikanizaciji. Ako zakon prođe ovakav, preko pravilnika ministar će moći ispuniti sve želje privatnih ordinacija. Javno zdravstvo je najsavršeniji i najdragocjeniji oblik zdravstvene zaštite. Taj sustav treba biti dostupan svim građanima. Mi jesmo za reformu, ali da se objedini javna nabava, da država uplati HZZO-u novce koje treba, da se koriste slobodni kapaciteti.. Uvjereni smo da bi javno zdravstvo bilo u suficitu…
Maravić: Ovo nije uopće predmet ovog zakona. Privatizacija je već provedna, ovaj zakon samo omogućava da djelatnici koji to žele odu u koncesionare.
Što je motiv nekom da bude koncesionar?
Maravić: Liječnik koncesionar i liječnik u Domu zdravlja potpisuju ugovor pod identičnim uvjetima. Mi kao privatnici imamo drugačiji sustav plaćanja doprinosa. Mi plaćamo sami sebi bolovanja, sasvim drugačiji model. Nikad se ne govori o bruto primanju, mala je razlika u tom primanju između koncesionara i liječnika obiteljske medicine.
Kolika je to razlika?
Maravić: Sustav je stimulativan. Liječnici različito zarađuju. Ako koncesionaru ostane 18 tisuća kuna, on na to plati 3 tisuće doprinosa i ostane mu 15 tisuća kuna. Ako liječniku ostane 18 tisuća kuna, njegova će plaća biti 9,5 tisuća. Kad dogovarate posao, dogovarate bruto iznos. Ako ste spremni uzeti rizik, onda ćete se odlučiti za to. Zato je zakon dobar, omogućava to. Nas nitko nije pitao, mi smo morali ići u zakupce. Mi ne privatiziramo prostor, on ostaje u vlasništvu onoga tko je vlasnik, to je dezinformacija. To je normalna praksa svugdje u svijetu.
Drlje: Gdje to u svijetu? Koje su to zemlje
Maravić: Nizozemska, Švicarska, Luksemburg…