Oxford University Press je najveća svjetska sveučilišna izdavačka djelatnost s najširom globalnom prisutnošću. Kao odjel na Sveučilištu u Oxfordu, svjetsko izdavaštvo potiče ciljeve izvrsnosti Sveučilišta u stipendiranju, istraživanju i obrazovanju. Glavni kriteriji pri ocjenjivanju novog naslova za objavljivanje su njegova kvaliteta i podržava li one ciljeve unapređivanja obrazovanja i širenja znanja. U toj cijeloj priči našla se i naša najdraža domovina. Oxford University Press tako svoje predstavništvo ima i u Hrvatskoj (Oxford Hrvatska) koje nudi razne aktivnosti za učenike. Takve aktivnosti (kao i ostale aktivnosti općenito) ne prolaze nezapaženo kod Barakovićevaca jer je natjecanje kod njih najnormalnija stvar. Da bi stvar bila još bolja, dvije ekipe njihovih učenika sudjelovale su na navedenoj aktivnosti. I kako to biva, učenici naprave po tko zna koji put pravu stvar i eto vrhunskog rezultata.
Tim koji je dobio utješnu nagradu za sudjelovanje čine učenice Noemi Maria Rumora, Iva Budan, Lorena Skroče, Lara Čačić i Ivona Bukvić. Iako je u pitanju utješna nagrada, kako su rekle, nisu niti malo obeshrabrene već su dobile krila za novi pothvat jer smatraju da će idući put pokoriti svijet. Ali više o svemu reći će nam druga skupina koja je osvojila pobjedničko drugo mjesto, tim koji je radio na ovom hvale vrijednom projektu „My town in 10 stops“, čime su osim svojega uspjeha obogatili našu gimnaziju i s dodatnim vrhunskim materijalima. Činjenica da učenici sudjeluju i kao ambasadori EU dovoljno pridonosi samoj kulturnoj baštini i svijesti ne samo EU nego i našoj domovini. Pa krenimo…
1. Cijenjeni učenici, srdačno vas pozdravljam i čestitam vam na ostvarenom rezultatu. Prije nego krenemo s pitanjima oko ove teme, najprije nam se predstavite!
Mislav: Mi smo učenici 2.b razreda Gimnazije Jurja Barakovića. Budući da smo tim, sada ću predstaviti i naše članove. To su: Anđela Sinovčić, Iva Paula Majić, Zara Ružić, Antonio Zubčić, Doris Vukšević i ja, Mislav Artić.
2. Na kojem ste projektu radili i kakve ste rezultate postigli?
Mislav: Radili smo na projektu Moj grad u 10 koraka (My town in 10 steps) i ostvarili smo drugo mjesto na nacionalnoj razini. U ovom projektu je sudjelovalo više od 40 škola, 400+ učenika i više od 90 radova.
3. Opišite nam taj projekt.
Mislav: Cilj projekta je bio prikazati naš grad kroz 10 najbitnijih znamenitosti.
4. Što vas je zainteresiralo za ovaj projekt?
Mislav: Zainteresiralo nas je to što smo imali dosta materijala na kojem smo mogli raditi. Cilj nam je bio prikazati znamenitosti iz različitih povijesnih razdoblja, od antičkoga Foruma, srednjovjekovnih znamenitosti kao što su sv. Donat, gradski bedemi, pa sve do modernijih znamenitosti kao što su dvorana Krešimira Ćosića, Morske orgulje i Pozdrav suncu. Mogli smo naslutiti da će od ovoga ipak biti neki dobar rezultat na samom kraju. Osim toga, s ovim nas je projektom upoznala razrednica, profesorica engleskoga Franka Dvorski. Ona nas je uputila kako bi projekt trebao izgledati, te nas je savjetovala glede znamenitosti i ostalih bitnih stvari vezanih za ovaj projekt.
5. Koja su bila vaša zaduženja na ovom projektu?
Zara: Zajedno smo smišljali tekst. Svi smo se pojavili u videu. Antonio je uređivao i montirao cijeli video. Ja sam većinu toga snimala. Uglavnom, svi smo sudjelovali i svi smo imali ulogu u cijeloj ovoj priči.
6. Kakvu ulogu obično uzimate u timskom projektu?
Mislav: Mislim da ne postoji nitko u grupi tko je bio u nadređenoj poziciji. U potpunosti smo sudjelovali kao tim, tekstove smo osmislili sami, od deset znamenitosti svatko je imao svoj zadatak… Uglavnom, u potpunosti je riječ o timskom radu!
7. Što mislite, što ste vi ponudili ovom projektu, a ostali kandidati nisu?
Mislav: Mi smo bili dosta ležerni. Željeli smo prikazati znamenitosti na dosta jednostavan način. Nismo htjeli napraviti dokumentarac koji će trajati sto godina, navoditi neke nepotrebne podatke, već smo htjeli dati neke sažete informacije koje ćemo prikazati na što zanimljiviji način. Mislim da smo se po tome istaknuli.
Anđela: Mi smo htjeli ove znamenitosti obraditi na najzanimljiviji način. Sam grad pruža mogućnost zbog svoje perspektive i povijesti.
8. Koja je najvažnija stvar koju ste naučili tijekom ovog projekta?
Mislav: Ne znam kako su drugi doživjeli svoje gradove, ali mislim da smo shvatili kako je grad ipak nešto više od lijepog pogleda na more i 2-3 crkvice! Dotaknuli smo se priče koja stoji iza svakoga spomenika, saznali smo neke detalje koje možda nismo znali prije. Zapravo smo produbili naša znanja na neku novu razinu.
Zara: Naučili smo kako možemo zajedno raditi i postići dobre rezultate iako nismo imali baš neku opremu niti uvjete. To samo znači da timski rad i suradnja može dovesti do visokih rezultata iako se oko nas nalaze neki negativni faktori i prepreke preko kojih moramo prijeći.
9. Kako kombinirate školske obaveze s dodatnim aktivnostima poput ovog projekta?
Doris: Sve je stvar dobre organizacije.
10. Koja je vaša definicija uspjeha?
Mislav: Uspjeh je trenutak kada smo se istaknuli u odnosu na konkurenciju, kada se vidi da smo drugačiji od drugih, originalniji i da se svojim kvalitetama ističemo od njih.
Antonio: Ostale ekipe su svoje radove vjerojatno snimali privatno, dok smo mi svoj rad objavili na Youtubeu. Smatram da je i to također dobar korak koji ima svoj uspjeh.
Anđela: Uspjeh u ovom projektu je tim jer smo zajedno osmislili ideju. Odmah smo imali viziju kako bi to trebalo sve izgledati. Npr. Antoino je to sve režirao, mi smo snimali, govorili, iako je to na početku izgledalo kao puno posla. Ali upornost i želja pokazali su svoje!
11. Planirate li i dalje sudjelovati u ovakvim projektima?
Mislav: Da, zašto ne! Ovo je bilo jedno zabavno i poučno iskustvo za sve nas. Nema razloga da ovo ne ponovimo opet u sličnim projektima!
To su bili naši prvaci iz Barakovića! Želimo im puno uspjeha u daljnjim projektima. Ne sumnjamo u njihovu kvalitetu. Zato, ostali projekti – čuvajte se!