Ivan Matić: “Zbog lužine u tvornici glinice svake sekunde može doći do najveće ekološke katastrofe u Europi”
U današnjoj emisji “Općinske minute” nakratko smo otišli u dolinu rijeke Zrmanje. Ovdje se mještani već dugo bore sa ostacima prošlih vremena. Novinarka Željka Čačko s ekološkim aktivistom Ivanom Matićem razgovarala je o mazutu, ostatnom gorivu koje se sa svakom većom kišom izlijeva u ovu kršku ljepoticu.
Danas pričamo o Zrmanji i alarmantnoj situaciji na području Obrovca. Sva javnost, svi mediji digli su se na noge ovih dana zbog pojave mazuta u našoj prelijepoj Zrmanji. Možda je to malo i licemjerno jer ovaj problem egzistira već dugo vremena i koliko mi je poznato, nije se pravodobno rješavao.
– Zahvaljujem se svim medijima koji su jako brzo reagirali, ali nažalost volio bih da, jednako kao što su mediji reagirali, reagiraju i sve razine vlasti u Hrvatskoj i sve institucije. Oni su tu puno sporiji i ovo što je napravljeno ne bi bilo napravljeno bez pritiska medija. Ovaj problem postoji već 20 godina, curenje mazuta je nešto što se učestalo događa i nije nešto što nije za očekivati nakon obilnih kiša, tako da sigurno se moglo reagirati pravovremeno, napraviti neke mjere predostrožnosti, staviti brane i zaustaviti mazut koji curi iz dva do tri mjesta, da se ne širi dalje u Novigradsko i Karinsko more, a to nažalost nije napravljeno.
Ajmo pojednostaviti maksimalno, što je zapravo mazut i kakve su posljedice njegove prisutnosti u rijeci?
– Nisam stručnjak iz zaštite okoliša, ja sam više stručnjak za napraviti frku ako se okoliš ne čuva kako treba i ukoliko vidimo bilo kakvo zagađenje, pokušavamo to približiti javnosti, sazvati medije, napraviti da to zagađenje bude vidljivo svima i na taj način onda motivirano mjerodavne stručnjake da izađu na teren i utvrde zagađenje. Koliku štetu mazut može imati na okoliš to stvarno ne znam i u kojoj mjeri, ali sigurno nije nešto što bi trebalo biti u jednoj tako prekrasnoj rijeci i sigurno nije nešto što bi moglo imati bilo kakav pozitivan učinak. Još nisam dobio nalaze koliko je to utjecalo na Zrmanju ali sigurno ništa pozitivno.
Kao glavni krivac ove situacije spominje se nekadašnja tvornica glinice u Obrovcu. Za one mlađe generacije koje ne znaju, kada je ona zatvorena i na koji je način mazut iz nje stigao u Zrmanju?
– Na području zone koju mi zovemo industrijska zona Bravar bilo je više postrojenja i Glinica je otvorena 70-ih, ali je prije zatvorena nego otvorena. Iza nje je ostao ogroman industrijski pogon, između ostalog i dva velika rezervoara mazuta i dva ogromna bazena lužine i crvenog mulja koji su veći problem od ovog koji se dogodio i to je opasnost koja nam prijeti. Svaki dan, svake sekunde može doći do najveće ekološke katastofe, ne u povijesti obrovačkog kraja i Hrvatske nego Europske unije i nanijeti veliku štetu, ne samo za biljni i životinjski svijet nego i za stanovnike općenito. Pokušavamo iskoristiti priliku da ukažemo na taj problem. Bazeni lužine u sebi nemaju samo lužinu nego i crveni mulj s teškim metalima, arsenom i sličnim stvarima. Puknuće bazena bi bilo pogubno za sve nas. Što se tiče bazena i Glinice, u osamdesetima je počeo postupak njezine sanacije, sjećam se da je 2004. godine postojalo još jedno postrojenje i vidljivo je bilo da su tu ti tankovi mazuta koji su prvo otpilani do razine mazuta, imamo sliku jednu na kojoj je vidjlivo da su ti tankovi odrezani. Nakon 2004. nestao je i taj dio tanka a di je nestao taj mazut za koji smatraju da ga je bilo metar i pol, dva, znači oko 300 tisuća litara, ne zna se. Očito je završio u krškom terenu.
Cijelu emisiju poslušajte ovdje.
 
