Korona kriza Ani i Krsti nije ‘ubila’ motivaciju; Uredili su pogon, posvetili se novim idejama i obrazovanju

Pašman Libre aceto od smokve najpopularniji je i proizvod s najviše nagrada supružnika Ane i Krste Matulića. Dobio je zlato u Italiji na “International Taste Award”, nagradu žirija te ušao u Top 50 proizvoda 2020. Prije toga su osvojili “Superior Taste Award” u Bruxellesu, a nose i oznaku Hrvatski otočni proizvod.

“Pašman Libre je aceto kojeg možete dodati u salate, ali se super slaže i s dobrim sirom, mesom ili gustim juhama. Također ga možete kombinirati sa slasticama kao što su cheesecake, čokolada i jagode. Odležava u bačvama od divlje trešnje minimalno dvije godine prije prodaje. Sada smo ušli u šestu godinu i iduću sezonu namjeravamo staviti i taj stari u prodaju”, otkrivaju Matulići za Agroklub.

Smokve otkupljuju od otočana

Temelj njihovih proizvoda domaće su, uglavnom vlastite, sirovine. Njihove smokve rastu na brdu gdje nema vode pa je Krsto dovozi traktorom. Unatrag nekoliko godina vrše i otkup tog voća. “U početku smo ih brali sami, a kada je krenuo veći interes za naš aceto od smokve, počeli smo uključivati lokalce. Možda je ovo i najbolji dio naše priče jer svake godine imamo sve više zainteresiranih otočana koji nam se javljaju da otkupimo njihove plodove”, govori Ana kojoj je posebno drago što su ovdašnji ljudi prepoznali da im je isplativije i lakše prodati njima zelene smokve nego da im propadaju u vrtu. “Ne mogu sve pojesti, a ne žele sušiti veliku količinu tako da im je ovo dodatni prihod”, navodi.

Od čili papričica nastaje Pašmanero, ljuti umak

Uzgajaju i čili papričice (1.000-2.000 sadnica godišnje), aloa veru, masline, a za svoje proizvode koriste i samoniklo bilje. “Naš posao nije samo poljoprivreda nego i proizvodnja i to je ono što nas jako veseli i čime se posebno ponosimo. Važna je činjenica da se kroz proizvod zapravo povezujemo s kupcima. Trudimo se prilagoditi tržištu, ali se također trudimo biti inovativni. Mogućnosti su nebrojene, ovaj posao je radi toga izuzetno kreativan i uvijek vam donese nešto novo. Što je vrlo važno, proizvod se mora najprije svidjeti nama da bi krenuo u prodaju”, ističu supružnici koji se itekako trude dati dodatnu vrijednost proizvodima njihovog OPG-a.

Vinski ocat ili Pašmanska kvasina je prvi proizvod koji su ponudili u prehrambenom asortimanu. Rađen je tradicionalnim postupkom i odležava u hrastovim bačvama. Za njega su dobili srebro na  “International Taste Award” u Italiji. “Pašmanero su naši ljuti umaci proizvedeni od raznih čili papričica koje uzgajamo. Trenutno imamo tri različite vrste – crveni, žuti i tamni. Željeli bi spomenuti kako nam je prije više od pet godina gospodin Frano, pomorac iz Splita, poslao sa broda sjemenje raznih čili papričica koje je skupio putujući po cijelom svijetu. I to samo zato što je pročitao priču o nama u novinama – jako mu se svidjelo to što radimo”, radosno se prisjećaju pošiljke koja je stigla iz Kanade dok se nadaju njegovu skorom posjetu.

U razvoj ulažu vlastita sredstva pa rastu prirodno i polako

“Volimo putovati, isprobavati nove proizvode i unaprijeđivati poslovanje, proizvodnju i kvalitetu. Zaista smo zadovoljni poslom i smjerom u kojem se razvijamo i rastemo. Ove godine smo uložili u super pogon za proizvodnju uređen u skladu s tehničkim uvjetima”, zadovoljno će Ana koju veseli svaki novi proizvod koji odluče izbaciti na tržište.

U razvoj ulažu vlastita sredstva pa rastu prirodno i polako. “Na taj način nismo dužni ni obavezni proizvoditi ili uzgajati nešto samo radi projekta. Ako, na primjer, dobijete novce od EU fondova, morate unaprijed odrediti što ćete proizvoditi. Što ako se to ne prodaje?”, pita se Krsto i nastavlja da EU često daje sredstva za poljoprivrednike početnike. “Oni nemaju tržište, a dobiju novac za izgradnju pogona. Nažalost, ne ostane im za uložiti u marketing. Imaju pogon, mehanizaciju, strojeve, registrirane proizvode, a nemaju najvažnije – tržište. Negativan efekt prevelike investicije bez tržišta može biti demotivirajući za male proizvođače”, smatra.

Tu je i vinski ocat odnosno pašmanska kvasina

Dodaje da su u početku i oni pomišljali prijaviti se na neki od natječaja. “Činilo se lakše, ali nekako se nikad nismo skroz uklopili i uvijek bi se vratili na prirodni rast. To smo mi i znamo što želimo. Nama ovo nije samo posao, to je stil života. Ovo čime smo se odlučili baviti je u potpunosti rezultat ljubavi prema domaćim proizvodima. Radimo za tržište, ali i za sebe”, uvjerljivo će Krsto dok Ana spominje kako ih je osnovna škola na otoku uključila u projekt ‘Tate za 5’ u kojemu su učenici sedmog razreda s očevima proizvodili melem u njihovom pogonu za proizvodnju. “Počeli su nam se čak javljati studenti zadnje godine Agronomije koji žele odraditi praksu na našem OPG-u jer im to nudi mogućnost upoznavanja procesa proizvodnje, a ne samo rad u poljoprivredi”, zadovoljno govori.

Sretni su jer rade posao koji vole i koji im omogućava pristojan život

“Sretni smo jer radimo posao koji volimo i možemo od njega pristojno živjeti. Svake godine dodatno uložimo u razvoj poslovanja i namjeravamo nastaviti u tom smjeru. Poljoprivreda donosi korist ako si spreman raditi, a ipak nam daje određenu slobodu i fleksibilnost – uglavnom možemo planirati slobodno vrijeme. Ipak, kada krene ljetna sezona ili sezona božićnih poklon paketa, možete zaboraviti na slobodno vrijeme. Tada vaš radni dan traje 12 sati, nema vikenda ni slobodnih dana”, kaže Ana i napominje da su oni na to navikli i ne bune se. Od početka su zajedno u svemu, neprestano razgovaraju o poslu i razmjenjuju ideje pa vjeruju da je upravo to tajna njihovog uspjeha.

OPG Matulić zapošljava tek dvoje ljudi, vlasnike Anu i Krstu, ali se ističe usmjerenošću na izvrsnost, inovativnost i održivost poslovanja. OPG su registrirali 2013. godine iako su se dvije godine prije počeli polako baviti poljoprivredom i proizvodnjom za vlastite potrebe. Počelo je sa sapunima od maslinovog ulja i prvom oznakom HOP.

Prilagodili se novonastaloj situaciji

U 2020. godini su, pojašnjavaju, morali napraviti web-shop i prilagoditi se novonastaloj situaciji jer su imali kraću sezonu i manji promet nego prethodnih godina. “To nam nije ubilo motivaciju. Zapravo je Krsto u to vrijeme imao vremena urediti pogon, dosta smo se posvetili novim idejama i razvoju novih proizvoda, a ja sam upisala školu za farmaceutskog tehničara. Uglavnom, iskoristili smo situaciju za unaprjeđenje poslovanja”, prisjeća se Ana za Agroklub. Priznaje da na otoku ‘lockdown’ ne pada teško kao u gradu jer postoji veća mogućnost kretanja i boravka u prirodi.