Za mještane Posedarja svaka kiša je agonija; “Živci su nam na izmaku, spavamo s jednim okom otvorenim”
Za mještane Posedarja kiša znači samo jedno: novu agoniju. Već dvije godine živimo u strahu. Živci su nam na izmaku, govori Slavko Bolić.
Žive u strahu od ponovnog aktiviranja klizišta. Iz memorije ne mogu izbrisati 2018. kad im se pomaknulo tlo pod nogama. To su, kaže, sanirali sami. No dalje sami ne mogu. Jer borba s vodom traje i nakon što kiša prestane, piše Dnevnik.hr.
Iako priznaju da su 70-ih godina bez valjanih papira gradili kuće u prvom redu do mora, vlasnici 20-ak u međuvremenu legaliziranih nekretnina sad zazivaju pomoć. Kažu da im je svaka nova kiša – nova opasnost.
– Gledamo prognozu vremena, gledamo kako će se to sve srušiti. Evo, tu iza mojih leđa se vidi kako se sve lagano urušava, jedan dan kad to padne, onda će se valjda netko sjetiti doći to početi raditi, očajan je Željko Brala.
A radovi za koje su 60 posto novca dale Hrvatske vode, kažu iz Općine, samo što nisu počeli. Ivica Klanac, načelnik općine Posedarje, kaže da bi radovi trebali početi sutra. Bagera danas na terenu, dodaje, nema jer je kiša.
No u prvoj fazi potporni zid bit će dug tek 139 metara, što je četvrtina problema. Za ostatak, novca u općinskoj blagajni – nema. – Za ostalo tražimo novac. Drugi dio je puno skuplji, ukupno 13 i pol milijuna, normalno, bez pomoći države nema šanse da mi to realiziramo, kaže Klanac.
Općina s proračunom od 12 milijuna kuna pomoć i dalje očekuje od Hrvatskih voda i Zadarske županije. A dotad na umu imaju prodaju općinskog zemljišta. Samo da voda ne nađe put u provaliju, prije nego što se ti planovi realiziraju, piše Dnevnik.hr.
Kad je kiša, mještani Posedarja spavaju s jednim okom otvorenim. Danka Bolić zadnje dvije godine ima spremljen kovčeg.
– Unutra imamo najvažnije stvari. U slučaju da dođe do tog klizišta, da možemo odmah uskočiti u auto koji je spreman, objašnjava gospođa Danka i govori kako iz godine u godinu sluša nova obećanja, zadnje je ono načelnika koji kaže da radovi počinju sutra.
– Pa nismo baš sigurni, jer bilo je dosta obećanja, ali ajmo vjerovati, rekla je.
U prvoj fazi nije obuhvaćena sanacija klizišta na kojoj je njezina kuća.
– Toga me i strah i ne znam zašto nije jer je naša kuća najviše ugrožena. Mi smo u velikoj opasnosti. Kad će to biti realizirano, u to sumnjam, jer ovo dosad je bilo jako jako sporo, rekla je za kraj.