Po kršćanskoj tradiciji blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje slavi se 6. siječnja i znači objavu Boga čovječanstvu u ljudskom liku – u osobi Isusa Krista. Riječ je o svetkovini Božje objave u kojoj se spominje pohod trojice mudraca, Isusovo krštenje te Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj. U hrvatskoj tradicijskoj kulturi Sveta tri kralja označavaju svršetak božićnoga vremena.
Sveta tri kralja u kršćanskoj tradiciji, koja ih naziva Gašpar, Melkior i Baltazar, kraljevi su, ili mudraci, koji su se prema Evanđelju došli pokloniti Isusu Kristu nakon rođenja u Betlehemu.
Iako se Bogojavljenje slavi i na Istoku i na Zapadu, ono se u nekim stvarima ipak razlikuje. U Rimokatoličkoj crkvi Božić se počeo slaviti prije Bogojavljenja – 25. prosinca. Kada je s Istoka, potkraj 4. stoljeća, uvedena proslava Bogojavljenja 6. siječnja, Božić je ostao blagdan Isusova rođenja, a Bogojavljenje je bilo slavlje u spomen pohoda tri mudraca i Isusova krštenja.
Za mudrace u tekstu Evanđelja stoji grčka riječ ‘magoi’ koja ima različita značenja: mudraci, učenjaci, zvjezdočitači, magičari, itd, a najvjerojatnije potječu iz Perzije.
To su ljudi koji su umjeli odgonetati tajne iz predane ljudske mudrosti i vidjeti znakove u prirodi. Tražili su istinu o sebi i svemiru. Ostavljaju kuće i svoja dobra pa kreću na put i iz daleka dolaze u Betlehem.
U kršćanskoj tradiciji dvojica teologa iz trećega stoljeća Origen i Tertulijan pridonijeli su stvaranju današnje slike o ‘tri kralja’. Origenu se pripisuje da je tri dara simbolično protumačio: zlato upućuje na Isusovo kraljevsko dostojanstvo, tamjan na njegovo božanstvo, a smirna na njegovu smrt.
Tertulijan je mudrace pretvorio u kraljeve pozivajući se na Izajijine svetopisamske tekstove i Psalme. U srednjem vijeku jedan je talijanski umjetnik izrađivao mozaik triju kraljeva i iznad svake figure stavio imena: Gašpar, Melkior i Baltasar. Po tom slikaru Gašpar znači čovjek iz područja Kaspijskog mora, Melkior znači kralj svjetla, a Baltazar znači ‘gospodar čuva kralja’.
Nije poznato tko je zatim tri kralja vidio kao predstavnike triju kontinenata: Azije, Afrike i Europe. Zato se na slikama jedan od trojice kraljeva prikazuje kao crnac, što se obično interpretira porukom da se sve zemlje te čitavi svijet trebaju pokloniti Isusu kao Kristu.
Tri kralja se od srednjega vijeka uglavnom prikazuju tako da je jedan od njih starac, drugi muškarac srednjih godina, a treći mladić, što je, kako se smatra, motiv kojim se htjelo istaknuti da svi ljudi, od djece pa do staraca, trebaju u Isusu prepoznati svoga Gospodina i Boga.
Prema Matejevu Evanđelju mudraci su prateći betlehemsku zvijezdu došli s istoka u Jeruzalem, kako bi se poklonili Kristu. U Jeruzalemu ih je primio kralj Herod, koji ih je želio prevariti s nakanom da mu kažu mjesto gdje se Isus rodio, kako bi ga mogao ubiti.
Kad su pronašli Isusa, Gašpar, Melkior i Baltazar darovali su mu tri dara: tamjan kao Bogu, zlato kao kralju i plemenitu mast – smirnu kao čovjeku. Potom im Bog zapovijedi da se ne vraćaju Herodu, pa se oni vrate drugim putem u svoju zemlju. Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo time što im je javio rođenje Spasitelja Gospodina.
Bogojavljenje je pak kršćanski blagdan kojim se slavi objava Boga čovječanstvu u ljudskom liku, u osobi Isusa Krista.
Prvi spomen Bogojavljenja nalazi se u tekstu Klementa Aleksandrijskog na prijelazu iz 2. u 3. stoljeće, a prvi spomen kao službenoga crkvenog blagdana poznat je iz sredine 4. stoljeća.
Krajem 4. stoljeća na Istoku se sa Zapada uvodi blagdan Božića, pa Bogojavljenje gubi značenje blagdana u kojem se slave svi događaji vezani uz Isusovo rođenje i skroviti život do krštenja.
Danas se u pravoslavnim crkvama, kada umjesto Sveta tri kralja slave Božić, prilikom ovog blagdana naglasak stavlja upravo na Isusovo krštenje, u kojem je Isus objavljen kao druga osoba Presvetog Trojstva. Na taj dan održava se i obred blagoslova voda, a u pravoslavnim crkvama rade to uz najbližu vodenu površinu, pri čemu se u vodu baca križ koji zatim ljudi pokušavaju izroniti. Onaj kome to uspije dobiva poseban blagoslov.
Blagoslovljena voda koristi se za blagoslov kuća i obitelji, a svećenici tom prilikom poklanjaju i nadvratnike sa slovima G, M i B, koji zapravo označavaju inicijale Gašpara, Melkiora i Baltazara. Po tradiciji, poslije smrti tri kralja njihove su relikvije prvo odnesene u Carigrad. Kada ih je pronašla sv. Jelena Križarica, prenesene su u Milano, potom i u Köln, u najljepšu njemačku katedralu, u kojoj se i danas nalaze.
Nakon Drugoga vatikanskog sabora, božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, a na tu se nedjelju slavi Krštenje Gospodinovo pa se blagdan zove i Vodokršće.
Samo Bogojavljenje ostaje i dalje svetkovina Božje objave u kojoj se spominje pohod Trojice mudraca, Isusovo krštenje i Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se Isus, na početku svoga javnog djelovanja, objavljuje kao onaj koji ima moć pretvoriti vodu u vino, čime posredno navješćuje i ustanovljenje euharistije.
Među hrvatskim katolicima razvio se običaj blagoslivljanja vode na blagdan Bogojavljenja, pa se ovom blagoslovljenom vodom blagoslivljaju kuće i obitelji.
Kasnijim tumačenjima, kršćanske su crkve uz ovaj blagdan govorile o ‘objavi poganima’ jer su Baltazar, Melkior i Gašpar prepoznati kao pripadnici poganskih naroda koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo tako što im je javio o rođenju Spasitelja.
