Mržnja koju neki ljudi osjećaju prema svakodnevnim zvukovima poput žvakanja hrane, pucketanja usnicama, tipkanja, klikanja kemijske olovke ili grickalice za nokte poremećaj je koji se naziva mizofonija.
Iako još uvijek ne postoji velik broj istraživanja o mizofoniji znamo da postoji velik broj ljudi koji pate od ovog poremećaja, a u posljednje vrijeme pojavljuju se i internetske grupe podrške koje su posvećene upravo mizofoniji.
Neke ljude koji pate od mizofonije određeni zvukovi toliko ometaju da ne mogu normalno raditi. Studije su pokazale kako mizofonija može biti povezana s anksioznosti, depresijom i opsesivno-kompulzivnim poremećajem, no s druge strane neki istraživači smatraju kako mizofonija uopće nije “pravi” poremećaj već samo smanjena tolerancija na zvukove.
Istraživači na Sveučilištu u Kaliforniji u San Diegu otkrili su većina ljudi negativno reagira na zvukove kao što su žvakanje, šmrkanje i pucketanje ustima, međutim kod osoba s mizofonijom te su reakcije puno snažnije.
Također, ljudi s mizofonijom uglavnom su svjesni da njihove reakcije na zvukove mogu biti neprimjerene (razdražljivost, ponekad i agresija) te sami pokušavaju smanjiti izloženost zvukovima (npr. slušalice), a neki potpuno izbjegavaju situacije u kojima se “buka” može pojaviti, prenose Fini recepti.