Vizura grada Nina i crkva Svetog Križa na novim poštanskim markama iz serije “Hrvatski turizam”

Hrvatska pošta pustit će u optjecaj 10. lipnja 2021. nove prigodne poštanske marke iz serije “Hrvatski turizam” na kojima se ovog puta nalazi Nin. Motivi na markama su crkva Svetoga Križa, nominalne vrijednosti 3,30 kuna i vizura grada s morem, nominalne vrijednosti 8,60 kuna.

Autor maraka je Dean Roksandić, dizajner iz Zagreba. Marke su izdane u arčićima od 10 maraka i u nakladi od 50 000 primjeraka po motivu. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana.

Povijesni grad Nin smješten je u zaljevu na rubnom dijelu Ravnih kotara, a od Zadra je udaljen 14 kilometara.

Unutar jedinstvene hrvatske lagune prostire se otočić na kojem se nalazi starogradska jezgra grada na površini 15 hektara s promjerom 500 metara, koja je povezana s kopnom s dva kamena mosta. Iznimno vrijedna arheološka baština od prapovijesnoga do ranoga novog vijeka pridonijela je tomu da otočna povijesna jezgra i kopnena okolica imaju pravni status zaštićenoga kulturnog dobra. Na mjestu današnje solane otkriveno je najstarije naselje na ninskom teritoriju koje potječe iz razdoblja neolitika (5500. do 5000. g. pr. Kr.).

Na povijesnom otoku grad je kontinuirano naseljen već 3000 godina. Osnovali su ga Liburni u 9. st. pr. Kr., a prema bogatoj ostavštini Nin je jedno od najvažnijih liburnskih nalazišta. Na istom položaju Rimljani su razvili grad pod imenom Aenona i uzdigli ga u status municipija.

O intenzivnom urbanom razvoju svjedoče arheološki ostatci najvećega antičkoga hrama na istočnoj obali Jadrana, raskošnih mozaika, impozantnih kipova rimskih careva izloženih u zadarskom muzeju, urbanističkog rastera ulica, vodovoda i dr. Tijekom velikih seoba Slavena koji su, prema izvorima, naselili područje Dalmacije, došlo je do formiranja ranosrednjovjekovne hrvatske države.

Ubrzo je grad Nin postao prvo političko, kulturno, a od 9. st. i vjersko središte Hrvatske. U turbulentnim razdobljima grad je više puta stradao, a najteže u 17. st. kada su Mlečani iz strateških razloga raselili stanovnike i porušili Nin tijekom rata protiv Osmanlija. Dugotrajne ratne nedaće opustošile su ninski kraj, a na ruševine drevnoga grada doselilo je stanovništvo iz zaleđa i Like, pa je od tada Nin tri stoljeća živio ruralnim načinom života. Razvojem gospodarstva krajem 20. st. grad je postupno dobio urbana obilježja. Nedovoljno je poznata povijesna baština najstarijega hrvatskoga kraljevskoga grada. Jeste li znali da se u Ninu čuva jedan Judin srebrnjak, prsten pape Pija II., starohrvatski brodovi Condura croatica iz 11. st., čudotvorni kip Djevice Marije, a njegove dvije romaničke crkvice, Svetoga Križa iz 9. st. i svetog Nikole iz 12. st., važne su za širi prostor Mediterana?

Nin je grad Višeslavove krstionice, kneževa i kraljeva, poznatog biskupa Grgura Ninskog, a više od 500 godina svetište je Gospe od Zečeva; u njemu je napisan i prvi hrvatski roman Planine. Nin je i grad soli koja nosi ekološki certifikat, a način prikupljanja identičan je onomu iz doba Rimljana. Od 1960. je na Kraljičinoj plaži poznato hrvatsko klimatsko lječilište ljekovitim blatom s ljetnom klinikom na otvorenom.

Usto ima i bogat tradicijski život. Svetkovine Gospe od Zečeva upisane su u Registar nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Nin ima očuvanu vještinu izrade drvenih brodova imenom plazulja, a očuvana je i vještina izrade jedinstvene hrvatske gastronomske delicije pod nazivom ninski šokol, zatim umijeće sviranja tamburice, koje traje više od 100 godina, a njeguje se i klapsko pjevanje.

Prirodna bogatstva Nina uključuju duge pješčane plaže i očuvani okoliš s muljevitim područjima na koja tijekom godine dolazi više od 200 vrsta ptica. To je prema brojnosti i potvrdi biologa više od polovice populacije ptica koje borave u Hrvatskoj. Na širem prostoru nalazi se ekološka mreža osam „Natura 2000“ staništa, pet endemičnih, četiri kritično ugrožene i pet osjetljivih biljaka određenih u svrhu zaštite. Šarmantni gradić Nin je 2010. proglašen „Europskom destinacijom izvrsnosti – EDEN“, pa od tada razvija održive oblike turizma. Od 2015. Nin nosi titulu jednog od najromantičnijih odredišta Europe.

Crkva Svetoga Križa u Ninu

Crkva Svetoga Križa jedan je od najvrjednijih spomenika hrvatske ranosrednjovjekovne arhitekture i predromaničke umjetnosti. Smještena je u središtu starogradske jezgre grada Nina, a sagrađena je u 9. st. u razdoblju ranoga kršćanstva na ostatcima rimskih zgrada, koji su i danas vidljivi. Tlocrt crkve je u obliku nepravilnoga jednokrakoga grčkoga križa. Svi su krakovi presvođeni kubastim svodom.

Plašt je s vanjske strane ukrašen nizom slijepih niša, a na crkvi dominira kupola nepravilnoga elipsoidnog oblika. Ova crkva jedinstvenoga arhitektonskog stila dugačka je oko 8,50 m, a podjednake je širine i visine. Nad ulaznim vratima ugrađen je nadvratnik iz 11. st. koji na donjem rubu ima uklesano ime župana Godečaja. Na unutrašnjem sjevernom zidu nalazi se mala površina sačuvanih fresaka iz 13. st. Prema nekim tumačenjima smatra se da je bila zavjetna građevina. U doba hrvatskih narodnih vladara crkva je bila sastavni dio obližnjega kneževa (kraljevskog) dvora, pa je služila kao dvorska kapela.

Oko crkve je otkriveno i istraženo oko 170 srednjovjekovnih starohrvatskih grobova datiranih od 7. do 15. st. s pronađenim ostatcima materijalne kulture Hrvata. Kroz turbulentna vremena jedina je od 12 srednjovjekovnih crkava na povijesnom otoku Nina odoljela razaranjima grada i ostala sačuvana do danas. Svojom ljepotom i oblikom dominira prostorom u kojem se nalazi. Nepravilnosti u njenoj gradnji i tzv. greške u zidanju posljedica su praćenja godišnjeg i dnevnog gibanja Sunca, što je potvrdio Mladen Pejaković, pa je u srednjem vijeku crkva služila kao kalendar i sunčani sat. Povezano s time u njoj se od 2009. održava Festival sunca i svjetlosti. Don Luka Jelić je 1910. u crkvi uredio prvu zbirku kamenih spomenika pod nazivom Starinarska zbirka. Crkva Svetoga Križa svojevrsni je simbol zadarskog područja jer se nalazi u grbu i zastavi Zadarske županije. Istraživač Thomas Graham Jackson, opčinjen ljepotom sakralne građevine, nazvao ju je „najmanjom katedralom na svijetu“.