Babić: “Osvojeni naslovi su prilika za veselje naroda, mogli su tako i vola na trgu ispeći. A navijači? Ne znam što izigravaju u tim crnim majicama”

Košarkaška sezona 1985./86. donijela je Zadranima, uz nastup u prvenstvu bivše države, sudjelovanje u Kupu Radivoja Koraća. Uoči početka sezone uprava kluba napravila je vrhunski posao.

Za trenera je dovela Vladu Đurovića, sjajnog stručnjaka koji je malu Šibenku doveo do slavnog finala s Bosnom 1983.

Zadar je te sezone imao izuzetno jaku momčad. Okosnicu ekipe momčadi činili su Ante Matulović, Darko Pahlić, Petar Popović, Ivica Obad, Stojko Vranković, Darko Blažević, Veljko Petranović, dolazio je mlađahni Arijan Komazec, a tu je bio i Zdenko Babić, jedan od najboljih i najtalentiranijih mladih igrača u Jugoslaviji.

U prvom kolu Kupa Radivoja Koraća suparnik Zadru bila je ciparska momčad Apoel iz Nikozije, potpuni autsajder koji je zbog smanjenja troškova pristao da se obje utakmice odigraju u Zadru. U prvoj utakmici Zadar je pregazio nedoraslog suparnika 121:40, a nekoliko dana poslije bio je uzvrat.

Prije druge utakmice u svlačionici dogovoreno je da netko od igrača, uz nesebičnu potporu ostalih, pokuša dati više poena nego pokojni Dražen Petrović nekoliko dana prije. Samo pet dana ranije Petrović je u utakmici prvenstva Jugoslavije sa 112 koševa sam “razmontirao” ljubljansku Olimpiju i tako srušio svjetski rekord po broju poena na jednoj utakmici.

Nije Olimpija bila tada tako očajna momčad, međutim dogodio im se birokratski previd. Zagrepčani su slavili s nevjerojatnih 158:77, a Draženu je tada posao olakšao i glavni tajnik Olimpije Radovan Lorbek koji je zakasnio prijaviti glavne igrače za utakmicu pa su u Zagreb morali putovati juniori. U uzvratu protiv APOEL-a, odluka da sruši Draženov rekord pala je na Zdenka Babića, koji se nije dao i Cipranima je u uzvratu bacio nevjerojatna 144 koša, Zadar je na kraju slavio u utakmici bez obrana sa 192 – 116.

Nazvali smo Zdenka koji ima drugačiji pogled na košarku, veliki uspjeh zadarske omladinske škole, državni naslovi seniora, predkadeta i juniora nisu neko mjerilo, govori nekad sjajni šuter Zadra:

“Ja ti to gledam drugačije, kroz onu jaku ligu bivše države. Hrvatska liga koju sam i ja igrao bila je u rangu četvrte lige bivše države. Ovo nema veze s ničim ni s košarkom ni sa bilo čime, tu nema kvalitete. To što je netko prvak Hrvatske je isto kao  da je prvak Arbanasa, eto koliko vrijedi ta liga. Ovi osvojeni naslovi su možda prilika za nekakvo veselje naroda na trgu, mogli su tako i vola na trgu ispeći pa neka se vesele. Osvojenim naslovom prvaka Hrvatske ne ideš u nijedno europsko natjecanje, po meni naša liga je sprdačina živa”, govori Zdenko Babić i nastavlja:

“Zadnji igrač kojeg je Zadarska škola košarke izbacila je Marko Popović, oni nisu u stanju nakon njega izbaciti nekog vrhunskog igrača, nego znaš ono pozna tatu, pozna mamu i postane kao neki igrač, to je katastrofa. Ja se sjećam kad sam ja igrao u pionirima i kadetima, onda su se svi bavili sportom, jer se kroz sport htjelo izaći iz siromaštva i neimaštine. Ja ti garantiram da je nekadašnje prvenstvo Zadra kadetsko, bilo jače od sadašnjeg prvenstva Hrvatske, garantiram to svojim životom. Neću imenovati, ali pojedini treneri u školi košarke pojma nemaju, kako će i imati kad nikad u životu nisu bili igrači. U klubu ima dosta uhljeba, pa oni djecu ne mogu naučiti dvokorak, lijevo polaganje ili desni ulaz kada oni sami to ne znaju napraviti, o čemu mi pričamo, uopće me nije briga hoće li se tko uvrijediti”.

O hrvatskoj košarci u cjelini Zdenko Babić govori:

“To je jedna bagra, to je problem čitavog hrvatskog društva koje se raspada i odlazi kvragu. Savez vode neškolovani, nepismenih ljudi koji ne znaju pričati, to su uhljebi, to je jedan zatvoreni krug ljudi koji čuvaju svoje državne plaće i nije ih briga za ništa drugo”.

Babića već dugi niz godina nema na utakmica Zadra:

“Nema me, što ću ja tamo gledati neke likove koji su dok sam ja igrao bili nebitni u košarci, ostvarili su svoj san i sad su klubu, nema me i to je to, živim svoj život u miru”.

Babić se dotaknuo i navijača:

“Ne znam što predstavljaju ti dečki u crnim majicama, koga oni izigravaju i ne znam kuda to ide. Njih pedesetak u crnim majicama galame nešto što im se kaže, to mi ide na živce”, završio je Zdenko Babić.