Na Viru se žale na impetigo bakteriju, sumnja se da je uzrok zaraze onečišćeno more
Društvenim mrežama se dijele fotografije i komentira se navodna pojava impetigo bakterije na otoku Viru, te se sumnja da su izvor zaraze lokalne plaže.
Međutim, iz Zavoda za javno zdravstvo Zadar za Glas otoka odgovaraju da nisu zaprimili informaciju o pojavi bolesti impetigo ili o onečišćenju mora. Dodaju kako je posljednje uzorkovanje mora na virskim plažama Radovanjica, Jadro i Bobovik pokazalo da je more izvrsne kvalitete.
“Mogućnost pojave bolesti kao onečišćenja mora postoji, ali naši rezultati na navedene tri lokacije ne upućuju na to”, navode iz ZJZ-a Zadar.
Komentari o zarazi ovom bakterijom su različiti.
“Ja na Velikoj Slatini nisam ništa doživio, a ni na Meki, a vi ostali se osipate po onim gužvama na Jadru”, jedan je od komentara, dok jedna gospođa navodi kako su se ona i kćer prošle godine tjednima mučili s time. Također jedna gospođa potvrđuje da se svake godine zarazi s tom bolešću.
“Nije ovo samo na Viru, pun Jadran je toga, znam više slučajeva na raznim mjestima”, dodaje još jedna komentatorica, dok se na taj komentar nadovezuje upit “od čega su dobili u moru”. U nastavku donosimo više informacija o ovoj bakteriji.
Osnovne informacije vezano za IMPETIGO CONTAGIOSA (Izvor ZJZ Zadar):
Impetigo contagiosa je obično posljedica infekcije bakterijom zlatni stafilokok i/ili piogeni streptokok. Impetigo je češći u toplom vlažnom vremenu, uz nedostatne higijenske uvjete, oštećenje kože kao i prisustvo bakterija u nosu i ždrijelu. Put zaražavanja može biti direktnim kontaktom s osobe na osobu “koža na kožu” ili posrednim putem – kontakt s posteljinom, odjećom, ručnicima, igračkama i sličnim predmetima oboljele osobe. Impetigo se može brzo širiti u krugu obitelji, vrtićima i školskim razredima odnosno u grupi djece koja borave u zajedničkim prostorijama i često se druže zajedno.
Bakterije koje uzrokuju impetigo rjeđe ulaze u organizam kroz zdravu kožu. Češće infekcije nastanu ulaskom kroz oštećenu kožu od ranica nastalih tijekom igranja, uboda komaraca i drugih insekata, oštećenja kože od pretjeranog izlaganja na suncu. Kako su djeca ljeti više vani i izloženija su ovakvim okolnostima, a veći dio kože je otkriven, jer se nose kratke hlačice, kratki rukavi, kratke suknjice češće je obolijevanje od impetiga ljeti. Nerijetko djeca se zaigraju na plaži i s nepoznatom djecom koju su netom upoznali na plaži i dovoljan je i samo jedan kontakt sa oboljelom osobom da se osoba zarazi i kako se to događa “na moru” često roditelji impetigo povezuju s kupanjem u nečistom moru. Puno je veća vjerojatnost da će se infekcija prenijeti direktnim kontaktom i putem korištenja zajedničkih igračaka, igraonica, napuhača i sl. nego kontaminiranom morskom vodom.
Od impetiga također obolijevaju i odrasle osobe, ali rjeđe. Osobe s dijabetesom ili slabim imunitetom osjetljivije su na dobivanje impetiga.
Impetigo se može pojaviti u dva oblika, kao bulozni (s mjehurima, bulama) i nebulozni. Bulozni se pojavljuje češće na mjestima gdje je koža meka i vlažna, a to su pazusi i prepone dok se nebulozni pojavljuje češće na mjestima koja su oštećena grebanjem ili nakon traume kože. Prvo se pojavljuje crvenilo, potom sitne papulice koje progrediraju u mjehuriće ispunjene gnojem koji lako pucaju i na tim mjestima se stvaraju žućkaste kraste. Dodirivanjem takvih krastica kao i gnojnog iscjetka može se infekcija proširiti na druge dijelove tijela i na duge osobe kao i kontaminirati predmete koje takvim rukama dodirujemo ili dolaze u dodir s tako promijenjenom kožom. Takve su promjene bolne i izazivaju češanje. Mogu postojati lokalno otečene limfne žlijezde, najčešće bez povišene temperature i bez općeg lošeg osjećanja.
Impetigo se može pojaviti bilo gdje, ali je najčešći na izloženim dijelovima kože kao što su lice (oko nosa i usta), na rukama, nogama. Kod pojave kožnih promjena potrebno je javiti se liječniku kako bi se bolest dijagnosticirala i liječila. Najčešće se dijagnoza postavlja samim uzimanjem anamneze i dermatološkim pregledom zahvaćene kože, mada se može uzeti i bris rane kako bi se identificirao uzročnik. S liječenjem je potrebno odmah započeti, prije dobivanja nalaza brisa. U tu svrhu se koristi antibiotska mast (mupirocin) koja se aplicira na zahvaćenim dijelovima nekoliko puta dnevno u trajanju od sedam dana. Rijetko je potrebna primjena sistemske antibiotske terapije. Zahvaćena područja zacjeljuju bez ostavljanja ožiljaka.
Ako imate ponavljajuće epizode impetiga, uputno je uzeti bris iz nosa i grla kako bi se provjerilo postoji li kliconoštvo stafilokoka ili streptokoka. Sto se može učiniti kako bi se smanjilo širenje impetiga?
• Izbjegavajte dodirivanje mrlja impetiga i spriječite da ih i drugi dodiruju.
• Higijena je važna – uvijek operite ruke nakon slučajnog dodira s područjem.
• Operite ruke prije i nakon stavljanja antibiotske kreme ili masti na impetigo.
• Nemojte dijeliti ručnike, igračke, napuhače, krevete itd. sve dok infekcija ne nestane. Uvijek koristite čistu tkaninu svaki put za sušenje zahvaćenog područja.
• Kako bi spriječili širenje bakterija, pacijentove ručnike, jastučnice i plahte treba mijenjati i prati na najmanje 600 C. Odjeću i posteljinu treba prati i mijenjati svakodnevno tijekom prvih nekoliko dana liječenja. Djecu s impetigom treba držati izvan škole ili vrtića dok se zahvaćena područja ne zaliječe ili 48 sati nakon početka liječenja antibioticima.
Posebno ljeti, kada je veći dio dječje kože izložen vanjskim utjecajima preporučuje se izbjegavati upotrebu raznih igraonica i igraćih parkova i sprava za igre (razni tobogani, ljuljačke, klackalice… ) na kojima nježna dječja koža nezaštićena adekvatnom odjećom zbog dugotrajne izloženosti trenju može se oštetiti. Budući da na takvim mjestima boravi veliki broj djece veća je i vjerojatnost za zaražavanjem. Boravak u akvaparkovima i korištenje vodenih tobogana predstavlja manji rizik za zaražavanje nego korištenje igraćih parkova na suhom bez adekvatne odjeće.