Tuga u obitelji Kranjčar; Tko je bio Damir, brat legendarnog Cice koji je živio u Posedarju?

U 68. godini preminuo je Damir Kranjčar, dvije godine stariji brat pokojne legende Dinama i hrvatskog nogometa Zlatka Kranjčara. Tužnu vijest javio je Večernjem listu prijatelj obitelji Kranjčar, potreseni, tugom zaogrnuti Tome Klanac, dobri čovjek iz Posedarja koji je u dušu poznavao oba brata Kranjčara. Osobito je bio vezan za Damira.

Još tamo 2. ožujka, kada su ga posjetili u Posedarju nakon preranoga Cicinoga odlaska, Tome Klanac u povjerenju je šapnuo:

– Brinem se jako za Damira. Nije dobroga zdravlja…

I sam Damir, tada još potresen Cicinom sudbinom, nije skrivao kako mu je zdravstveno stanje zaista loše.

– Zapustio sam se. Imam kronični bronhitis, a previše, previše pušim. Ali, u ovom trenutku ne mogu si pomoći. Jako me pogodila bratova smrt – kazao nam je tada.

Tko je uopće bio Damir Kranjčar i kakav je odnos imao s bratom? Toga dana u ožujku teškim je glasom pričao…

– Naš odnos? Ma super, odličan! Cico je imao onaj provokativni, zajebantski karakter, ali je kao dečko bio prva liga. Dok sam živio u Zagrebu, nema utakmice na kojoj nisam bio.
Imali ste težak život u Nizozemskoj, velike uspone i padove, svašta ste prošli. Zlatko je bio uz mene, tu nemam što drugo reći. Međutim, mi smo tako odgojeni, svaki za sebe, svaki je imao svoj krug prijatelja. Dakle, ako sam ja bio u kakvoj gabuli, nije bilo ono ‘daj buraz, pomagaj’ ili obrnuto. Ne. Međutim, meni je bilo krivo kad su mi znali govoriti: ‘Lako je tebi, buraz ti ima love, a ti foliraš’. A ja nikada od brata nisam ništa tražio. Nisam to želio.

Damir Kranjčar u mladosti je bio iznimno talentiran zagrebački glazbenik. Nekada je svirao bas-gitaru s Rajkom Dujmićem, Vladom Kalemberom, Silvestarom Dragojem Šomijem… Zbog fatalne ljubavi s Nizozemkom Mary, s kojom ima 37-godišnju kćer Vanju, preselio je u nizozemski Utrecht. Tamo je radio kao čistač, varilac, grafički dizajner…

Damir Kranjčar u Utrechtu je jedno vrijeme surađivao i s Johnnyjem Štulićem.

– Sjećam se našega prvoga susreta. Vozio sam auto, a pred mene je neoprezno iskočio pješak s gitarom. Gotovo sam ga pregazio, poludio sam od bijesa, a onda prepoznao Štulića. Tada smo se počeli intenzivnije družiti, čak smo i radili na jednome CD-u, no kada je počeo rat, bio je izrazito srpski nastrojen što mi je strašno išlo na živce. Tada smo se razišli – ispričao nam je jednom pokojni Damir.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...