Što mladi slušaju? Zadarski sociolog Krolo: “Zabrana turbofolka nema smisla. U prošlosti su otkazivani rock i jazz koncerti”

O ukusima nema rasprave, osim kada spomenemo preferenciju turbofolk glazbe. Tema je to koja izaziva duboke podjele u hrvatskom društvu – nešto poput ustaša i partizana, vaksera i antivaksera.

I dalje se ne stišavaju reakcije na otkazivanje koncerata izvođača ‘cajki’ u Puli i Osijeku.

Sociolog Krešimir Krolo koji je prije nekoliko godina sudjelovao u istraživanju glazbenog ukusa zadarskih srednjoškolaca podsjeća da su pravci koje danas smatramo kvalitetnima i autentičnima, u prošlosti izazivali čuđenje, otpor pa i prijezir.

– Kada se pogleda u povijest mladenačke glazbe i pokreta zaboravlja se da ono što danas glorificiramo nije u trenutku svog pojavljivanja nailazilo na neko veliko odobravanje i razumijevanje javnosti. Zabranjivani su nastupi na javnim televizijama, otkazivali su se koncerti rock, jazz i blues glazbenika, metalaca, punkera, repera. Imamo jednu dugu povijest moralne panike oko različitih glazbenih pravaca. U 80-tim godinama prošlog stoljeća povela se velika moralna kampanja, žena američkog kongresmena Ala Gorea izvršila je pritisak na izdavačke kuće da se na metal i rap albume stave natpis ‘upozorenje za roditeljke’, ‘eksplicitni tekstovi’. To nije bila zabrana, ali je bio pokušaj da se spriječi širenje negativnog utjecaja, kako su oni tada to doživljavali. Rezultat je dakako bio sve samo ne ono što su željeli postići. Zabilježen je porast prodaje, dobili ste prkos roditeljskoj kulturi i državnom nadzoru, kaže profesor sa zadarskog Sveučilišta.

‘Cajke’ vjerojatno neće živjeti u programima mainstream radija i televizija, ali metoda protjerivanja iz javnog prostora neće uroditi plodom. ‘Lake note’ i dalje će ostati na tronu YouTube trendinga, a klubovi s narodnjačkom glazbom popularni među mladima.

– Ne, zabrana nema smisla. Ono što je problematično u svemu ovome što gledamo u Hrvatskoj zadnjih dana je što se granica povlači prema nekoj identitetskoj liniji, odnosno što ćemo na osnovu etničkog ili nekakvog nacionalnog koda odlučiti što jest naše, odnosno nije. Ali, ako bi duboko išli raščlanjivati je li nešto estetski dobro ili nije, uspostavom nekih vrlo strogih parametara, onda bi se praktički doveli u situaciju da veliki dio onoga što smatramo popularnom zabavnom kulturom ne bio trebalo imati svoje mjesto u niti jednom javnom prostoru. Niti na Višnjiku, niti u Domu sportova, Puli i tako dalje…, zaključuje Krolo.