Juraj Šebalj i ove će godine voziti presretački automobil na Wings for Life World Run utrci u Zadru, što mu osigurava i najbolji pogled na završne metre utrke svakog od sudionika.
Wings for Life World Run jedinstvena je utrka! Ne samo što se ističe svojim humanitarnom karakterom, odnosno trčanjem za one koji ne mogu, već je i format natjecanja nešto sasvim drukčije od uobičajenog. Na Wings for Life World Run utrci ne postoji ciljna linija, već na stazu izlazi presretački automobil, sa zadatkom uloviti sve natjecatelje. Catcher car daje sudionicima utrke pola sata prednosti prije nego pokrene svoj motor, nakon čega polako kreće u lov, povećavajući brzinu nakon svakog sata provedenog na cesti.
Taj zadatak i ove će godine u Zadru odraditi hrvatski relijaši Juraj Šebalj i Karlo Golub, za koje možemo reći da će imati najbolji pogled na završne napore natjecatelja.
“Bit će to uživanje u vožnji. Najljepše je sudjelovati u tom spektaklu. To mi je jako drago i zato se svake godine rado odazovem tom izazovu,” kaže višestruki hrvatski reli prvak Juraj Šebalj. Trebalo mu je vremena da se privikne na vožnju za njega malom brzinom od dvadesetak kilometara na sat, ali je sad već ovladao tom vještinom i zadovoljan je jedinstvenim doživljajem na samoj utrci:
– Ja sam ciljna linija. Kad gledate kako trkači na sto metara ili na maratonu ulijeću u cilj, e ja to gledam puna dva i pol sata i zato je to jedan prekrasan i specifičan osjećaj. Divno je gledati ljude kako se trude prestići ciljnu liniju, Juraj Šebalj.
Približavanje presretačkog automobila djeluje poticajno na sudionike utrke. Odjednom izvuku iz sebe dodatnu energiju i daju se u bijeg. Posljednji metri Wings for Life World Run utrke zato su za svakog trkača ili trkačicu nešto posebno.
– Ono što vidim je zapravo mala pobjeda svakog natjecatelja i tu sreću na njihovim licima. Jesu, umorni su, znojni su, dosta im je svega, ali postoji nešto što je iznad toga, a to je osjećaj sreće zbog jedne male pobjede svakog od nas. To vidim kod nekoliko tisuća trkača i to je divno, Juraj Šebalj.
Šebalj i Golub prve svibanjske nedjelje provedu tri do četiri sata za volanom automobila, a najsretniji su jednom kad ulove sve natjecatelje na stazi.
Najemotivniji trenutak je kada prođemo pobjednika, kada je utrka gotova. Prije toga sam i ja napet, jer moram prestići pet, šest tisuća ljudi i sve mora proći kako treba. Ljudi su umorni, ponekad moram biti na oprezu i obilaziti ih. Najsretniji sam kad sve završi i kad vidim da je sve dobro prošlo.
A kako bi se sudionici utrke 7. svibnja mogli prepustiti pozitivnim emocijama i biti u svakom trenutku sigurni na stazi, Juraj za njih ima mali savjet:
– Moj savjet je da se maknu više u desnu stranu, jednom kad se moj auto približi. Imamo senzore koji vire pola metra sa strane i zato se treba odmaknuti od catcher cara. Što dalje od naših senzora i uživajte u jednom lijepom spektaklu!