KAKO SE I ZAŠTO BRANKO DUKIĆ POTROŠIO Došao je obećavši nam “budućnost s osmijehom”, a mogao bi otići kao “najgori gradonačelnik u povijesti”

Kada ga je na lokalnim izborima 2017. HDZ prvi put istaknuo kao svog kandidata za gradonačelnika Zadra, ta se stranačka odluka pokazala vrlo lukavom. Naime, oporba je već oštrila zube pripremajući „križarski rat“ protiv Božidara Kalmete, uvjerena da će on biti HDZ-ov „jahač“ na gradski tron, neki su već pripremali tiskanje jumbo plakata na kojima bi prikazali Kalmetu u fotomontaži sa zatvoreničkim mantilom iza rešetaka. No, HDZ ih je vješto taktički preveslao izbacivši u orbitu mladog, nasmijanog ginekologa, dečka s Kalelarge koji pjeva u crkvenom zboru, aktivista civilnog društva koji je angažiran u borbi protiv raka, obiteljskog čovjeka, supruga i oca četvero djece. Uz to, nije vukao za sobom nikakvu političku aferu, ali isto tako bio je do tada potpuno nevidljiv vijećnik HDZ-a koji se u Gradskome vijeću nije isticao ni riječju ni djelom. Ipak, HDZ je s njim marketinški profitirao (i on s HDZ-om, naravno) i Dukić je već u prvom krugu s 51,2 posto glasova (ukupno 12.927) odnio pobjedu. Bilo je to 2017.

Četiri godine poslije, na lokalnim izborima 2021., Dukić je dobio (u prvom krugu) čak 25 posto manje glasova nego 2017. (3.244 glasa manje)! Morao je ući u drugi krug s oporbenim Markom Vučetićem. Da mu je kojim slučajem protukandidat u utrci za gradonačelnika bio nezavisni dr. Ivo Žuvela, Dukić bi se morao vratiti na Ginekologiju zadarske bolnice. Naime, rezultati su pokazali da je Ivo Žuvela na području grada Zadra te 2021. dobio više glasova od Branka Dukića, samo što se Žuvela kandidirao za župana i nije bio protivnik Dukiću nego Longinu. Ali, brojke su neumoljive, Žuvela je u gradu po broju osvojenih glasova pretekao Dukića i sva sreća za „dečka s osmijehom“ da nije bio u dvoboju s ovim kolegom-ginekologom iz Benkovca.

Branko Dukić je nažalost potvrdio staro pravilo izbornog ciklusa: u jednom se mandatu možeš prošvercati, ali ako nisi istinski sposoban, vrijedan, uspješan i pravičan, drugi će te mandat raskrinkati i potpuno ogoliti. Dukiću se dogodilo upravo to: u šest godina vođenja grada prošao je put od obećavajućeg „gradonačelnika s osmijehom“ do „najgoreg gradonačelnika u povijesti“ kako ga u posljednje vrijeme ocjenjuje dio medija i oporbe. Doduše, misli tako i dio hadezeovaca, ali naravno ne očekuje se od njih da to (barem ne u ovoj fazi) javno priznaju.

Branko Dukić nije vješt govornik, to se zna od samog početka, on nema moć argumentiranja niti tehniku uvjeravanja, a što je za suvremenog političara važan alat. Ali, ljudi su navikli na to, nisu mu to uzimali za zlo, jer su od njega očekivali konkretne rezultate, rad, promjene, jednom riječju očekivali su jedan novi, drugačiji Zadar, grad u kojem će svi građani živjeti s osjećajem jednakih šansi za uspjeh. Njegov predizborni slogan iz 2021. kojim je građanima jamčio „budućnost s osmijehom“, djeluje danas poput jeftinog cinizma ili prizemne ironije.

Kada bi nekom Europljaninu iz Švedske, Finske ili Njemačke ispričali kako se npr. u Gradu Zadru znaju raspisati natječaji za vrlo prestižna radna mjesta, a da se na te natječaje javi samo jedna jedina osoba, i to ona za koju već ionako svi znaju da će biti primljena, taj bi Europljanin rekao da – lažete, da je to nemoguće. Da, u cijeloj županiji koja broji oko 160 tisuća stanovnika, na to se radno mjesto prijavi jedna jedina osoba, i ona bude primljena. Naravno, ne zato što je jedina, niti zato što je najpametnija i najsposobnija, ne zato što je ostatak pučanstva glup, nego zato što stvari tako funkcioniraju u uredu čovjeka koji je prije dvije godine svima jamčio „budućnost s osmijehom“.

Branko Dukić se potrošio. Nema produktivnih inicijativa, ne nameće životne teme od interesa za građane, svoj početni liderski identitet istopio je brojnim gafovima. Dospio je pod udar Povjerenstva za sukob interesa koje ga je kaznilo i to je šokiralo brojne Zadrane koji su mu dali povjerenje kada je prvi put postao gradonačelnik. Vodio je čudnu kadrovsku politiku stvorivši u javnosti percepciju da pogoduje prijateljima (izbor čelnog čovjeka Turističke zajednice grada eklatantan je primjer takve kadrovske politike). Čak je i svoje najodanije pristaše šokirao kada je javnim novcem (50 tisuća eura) platio sliku mladog slikara Marija Javorana, a da nije za to dao javnosti ni jedan suvisli argument – zašto baš ta slika i zašto toliki novci, i na koncu koji je javni interes da se iz proračuna Grada iskešira 50 tisuća eura za tu sliku!? Dečka širokog osmijeha s početka priče, u nekoliko su godina progutale arogancija i samovolja, tj. strast da zadovolji izabrane pojedince nauštrb svekolikom čuđenju, pa i zgražanju javnosti.

Nedavno je, ekspresnom brzinom, čim je nastupila deblokada proračuna, isplatio udruzi HNK Zadar (nogomet) 200 tisuća eura na ime navodnog reklamiranja grada. A taj isti HNK Zadar reklamira Zadar tako da zadarski nogomet nikad u povijesti nije pao tako nisko kao što je danas. Zašto brojne druge udruge koje su svojim dugogodišnjim rezultatima zadužile ovaj grad daleko više od HNK Zadra, nisu u tako blaženoj Dukićevoj milosti kao HNK Zadar? Jesu li i tu osobni prijatelji u pitanju?

Nitko Dukiću ne osporava da ima prijatelje, ali ako im želi pomoći neka to čini iz vlastitog džepa (od svoje plaće, koja je usput budi rečeno najveća od svih gradonačelnika u Hrvatskoj), a ne javnim novcem, odnosno dodjeljivanjem javnih funkcija ili plaćanjem njihovih slika proračunskim novcem.

Dukić je nedavno povećao plaće direktorima gradskih tvrtki. Zašto? Pa zato što su im plaće „male“. A kome su velike? Jesu li primjerice službenicima u njegovoj kući velike? Na temelju čega su direktori dobili veće plaće? Jesu li povećali kvalitetu usluga građanima? Je li grad čišći da bi npr. direktor Čistoće dobio veću plaću? Ne, grad je prljav. Je li ono malo zelenila što je ostalo po gradu urednije, je li trava zelena i pokošena, ima li cvijeća? Ne, gdje god bi trebala biti trava, tamo je šikara i spaljena zemlja. Sve je, eto, super, samo su plaće direktorima male. Dukić bi bio pravi poteštat da je sve te direktore koji gunđaju o malim plaćama okupio i rekao im: Gospodo, kao prvo živite u Hrvatskoj i plaće vam u tom kontekstu nisu male. Kada budemo kao Švicarska, imat ćete i švicarske plaće, a tada će i naši građani od gradskih tvrtki na čijem ste vi čelu imati kvalitetu usluga na razini Švicarske. Ako ste nezadovoljni, molim vas da svoje veliko znanje i umijeće ponudite privatnim kompanijama i neka vam one daju veliku plaću. A na vaša mjesta u gradskim tvrtkama bi za istu vašu plaću rado došli mnogi drugi ljudi koji nisu ništa manje sposobni ni manje pametni od vas.

Eto, to je Dukić mogao i trebao reći direktorima gradskih tvrtki – ali nije. Da im je to rekao, ni jedan od njih ne bi dao otkaz, ostao bi i dalje na direktorskoj funkciji, a Dukić bi bio  odgovorni gradonačelnik.

Dečko s Kalelarge kojega se nekada davno često viđalo u điru, na kavi u „Tonija“, više nije tako dostupan uživo. Prilično se birokratizirao, fizički se izvukao iz „žiže“, ukratko – pojeo ga je protokol. Šteta, imao je šansu, barem prema početnim dojmovima, postati poteštat koji „pije kavu s građanima“, koji posjećuje kvartove (ne samo prigodno, nego i radno, problemski), susreće se s ljudima kroz živu riječ. Nije problem što posjećuje Anconu (ako to radi u interesu Zadra), ali bilo bi za građane korisno i da ga se češće vidi na Bilom Brigu, u Crnome, u svakom kutku grada gdje žive i rade ljudi s konkretnim problemima, pitanjima i dvojbama. Očekivalo se od Dukića da će voditi grad s takvom energijom, ali on je ponudio samo osmijeh iza kojeg se, nažalost, krije prilična bezidejnost.

Dukić usred već drugog mandata vodi grad u kojemu još stotine djece nemaju mjesta u vrtiću. Umjesto da takve životne teme nametne kao važne i prioritetne, on se već dvije godine koprca oko sudbine KK Zadar kao da je to pitanje svih pitanja o kojemu ovisi sudbina svih Zadrana. Nažalost, i površnom analizom medijskih sadržaja sa sjednica Gradskog vijeća, ta je tema dominantno zaposjela medijski i politički prostor, a u tome je jedan od aktera i sam Dukić koji ne zna prebaciti fokus s izmišljenih na stvarne probleme ljudi koji žive u ovome gradu. Gradu koji ponekad izgleda kao labirint u kojemu se ni vlastiti građani ne snalaze jer se istodobno vrše dugotrajni radovi na prometnicama, tako da Zadrani požele živjeti u Kini jer bi u tom slučaju rupe u Murvičkoj i popravke na Obali kneza Trpimira riješili tijekom jedne noći, a ne proglašavanjem višemjesečnog izvanrednog stanja. Time bi se trebao baviti gradonačelnik koji istinski brine o kvaliteti života svojih sugrađana. Primjerice, i gradskom tržnicom koja je u kaotičnom i zapuštenom stanju, kao prostor koji je estetski i funkcionalno uvredljiv za jedan grad kao što je Zadar.

I, za kraj, ne zaboravimo recentni gradonačelnikov rat protiv nelegalnih štekata. Sve OK, ako nije po predviđenim lokalnim propisima i po zakonu, neka se uvede red – ne samo u štekate nego i u sve drugo. Ali, kako to da su za „novootkrivenu“ nelegalnost pojedinih štekata u Zadru krivi samo vlasnici tih lokala? Iz Grada je čak u medije dospjela i informacija kako neki vlasnici već godinama (!) nisu ispunjavali neke pravne i financijske obveze u tom smislu. Stvarno!? A je li kome iz Grada pala dlaka s glave zbog toga? Ne, „krivi“ su samo ugostitelji. Takav gradonačelnik nije partner, nego suparnik svojim sugrađanima.

Ovo su samo neki primjeri (moglo bi se kronološki i faktografski navesti još masu primjera) koji bacaju pravo svjetlo na „lik i djelo“ gradonačelnika Dukića. Šteta za njega, ali prije svega šteta za građane koji su mu dali povjerenje, a koje je na različite načine i u različitim prigodama – izigrano.

Budućnost s osmijehom? Pa ljudi su vjerovali da pri tome Dukić misli na budućnost svih, a ne samo izabranih.