…Doktor Čulina je liječnik koji ulijeva povjerenje. Izuzetno ljubazan, ohrabrujućeg pristupa i osoba koja svojom empatijom i stručnošću olakšava brigu i strah pacijenta. Beskrajno sam mu zahvalna na onome što je učinio za mene.
…Za njega nije uopće bitno da poznaje čovjeka da bi mu pomogao. On upravo radi svoj posao po etičnosti. Dobro bi bilo da je više takvih, sve pohvale.
Ovo su samo neki od brojnih komentara pacijenata na društvenim mrežama koji poznatog zadarskog pulmologa i ravnatelja Opće bolnice dr. Željka Čulinu oslikavaju kao vrhunskog liječnika kojega krase snažna etičnost, ljudska empatija i privrženost medicini kao životnom pozivu.
U svijetu prizemnog kritizerstva kojim smo okruženi, poglavito u političkoj i medijskoj javnosti, danas je postalo nezahvalno o nekome govoriti ili pisati pozitivno, ali dr. Čulina sigurno ne zaslužuje da se na njemu ubiru jeftini politički poeni kao što su to ovih dana pokušali neki SDP-ovci. Naime, došao Jure Zubčić do neke snimke na Instagramu na kojoj se vidi da medicinske sestre na pauzi piju neko alkoholno piće pa u „sezoni kiselih krastavaca“ alarmirao javnost tražeći ni manje ni više ostavku ravnatelja Čuline. Sjela muha na slona – reklo bi se jer, ne samo da je usporedba Jure Zubčića i dr. Željka Čuline u očima zadarske javnosti nešto poput binarne opozicije fićo-mercedes, nego je i događaj koji mladi SDP-ovac navodi kao razlog profesionalne dekapitacije jednog dobrog liječnika – krajnje bizaran.
Dr. Čulina je na čelu najvećeg radnog kolektiva na zadarskom području u kojemu radi više od tisuću zaposlenika i tražiti od njega ostavku zbog toga što su tri-četiri sestre čestitale kolegici rođendan uz čašicu, primjer je žalosne neinventivnosti i forsirajuće agitacije mladog esdepeovca (koji, da se razumijemo, zna nerijetko biti vrlo konstruktivan i kvalitetan oporbenjak).
Dr. Čulina je prije preuzimanja dužnosti ravnatelja Bolnice, dugi niz godina obavljao dužnost šefa Odjela za pulmologiju dokazavši se kao iznimno stručan liječnik za kojega su pacijenti imali samo riječi hvale.
Riječ je o čovjeku koji je i politički aktivan (član je HDZ-a) ali se nikada u svojoj karijeri nije kompromitirao, nikada suparnike omalovažavao niti isticao neke velike političke ambicije. Ostao je prije svega omiljen od strane svojih pacijenata, cijenjen u struci kao liječnik, ali i kao čovjek blage naravi, vrijedan i susretljiv. „Osim što se maksimalno trudi pomoći pacijentima, njemu nikakav problem nije potruditi se da im pomogne da što prije obave pretrage, a kad ih pošalje u Zagreb i dalje brine o tome što se s njima događa“ – mogu se čitati o njemu iskustva ljudi na jednom portalu dodajući kako je upravo dr. Čulina „pacijente kojima nije mogao pomoći, oboljele od karcinoma, držao u bolnici do zadnjeg trenutka da ne umru doma sami i u mukama“.
Posebnu osjetljivost dr. Čulina iskazuje prema hrvatskim braniteljima, svojim suborcima, budući da je i sam bio dragovoljac Domovinskog rata. Njemu se obraćaju, savjetuje ih, vodi brigu o njima, upućuje ih na ciljane pretrage, ali isto tako – moglo se pročitati u medijima – i ljuti se na njih ako su neodgovorni prema svom zdravlju.
Kao samozatajan i odgovoran liječnik, ne voli da ga se hvali i kiti atributima. U takvim prigodama (a ljudi ‘ko ljudi imaju potrebu pohvaliti i zahvaliti osobi poput njega), on samo uzvrati kako to nisu nikakve njegove posebne zasluge nego je takav posao liječnika – da pomaže i skrbi o pacijentima.
O kakvom se čovjeku i liječniku radi, govori i njegova reakcija na sudbinu njegovog kolege, pulmologa dr. Danijela Sekule koji je prije nekoliko godina teško stradao u prometnoj nesreći kada je na njega naletio auto kojim je upravljao svećenik u pijanom stanju.
„Teško mi je i ovo što govorim reći. On mi je kao brat… – izjavio je tada teškim glasom Željko Čulina koji je dr. Sekulu primio na Odjel pulmologije i naučio ga svemu što je mogao. „On je sjajan čovjek, stručnjak i liječnik. On i njegova supruga su sada u bolnici, a kod kuće ih čeka troje malodobne djece. Prava je sreća da i oni s njima nisu te večeri bili u automobilu“ – riječi su dr. Čuline koji je dr. Sekulu zbog povreda mozga prebacio u Zagreb na intenzivni odjel neurologije u bolnici Rebro.
Živimo u teškom vremenu, punom izazova i konflikata. Ostati u njima staložen, empatičan i pozitivan nije lako. Dr. Čulina je jedan od rijetkih koji odolijeva takvim izazovima. Već godinama vodi Opću bolnicu, taj golemi sustav kojega će svi olako kritizirati, ali i blagosloviti kad ih nevolja odvede tamo i kada im utjehu i spas pruže vrijedne sestre i doktori.
Tražiti od njega da podnese ostavku zbog jedne bizarne usputne rođendanske zdravice par medicinskih sestara – isto je što i ispaliti politički ćorak. U sustavu od oko 1.400 zaposlenih, ravnatelj Čulina nije mogao predvidjeti ni spriječiti tako što, niti je naknadno opravdao tako što. Naprotiv!
Dragi mladi esdepeovci, pa di baš udariste na njega!? Vašoj stranci zavidne prošlosti i nezavidne sadašnjosti, bilo bi daleko korisnije da u svoje redove dovedete ljude poput dr. Čuline, umjesto da ih napadate. Ako se već u nešto udarati mora, a mora se – tucite po onima koji to zaslužuju.
