Slikarica Manuela od zaborava čuva jedan od najtragičnijih događaja u povijesti zadarskog arhipelaga: “Lavandijere trebaju dobiti muzej, ali i kazališnu predstvu”

U Etnološkom odjelu Narodnog muzeja Zadar, 23. kolovoza otvorena je izložba ilustracija i slikovnica “Bijele ribice lavandijerice – Priča o preškim praljama” renomirane akademske slikarice Manuele Vladić-Maštruko. Zainteresirani će je moći razgledati do 30. listopada.

Akademska slikarica, autorica bajki i ilustratorica od zaborava čuva jedan od najtragičnijih događaja u povijesti zadarskog arhipelaga.

U nesreći koja se dogodila 1891. godine pokraj otočića Školjića – Galevca, kada se brod u orkanskom nevremenu prevrnuo i potonuo, život je izgubilo 16 lavandijera. Najstarija je imala 75 godina, najmlađa 14, a među poginulim ženama bile su i dvije trudnice.

Lavandijere su po rublje gradske gospode odlazile u ponedjeljak, a opranu i izglačanu robu vlasnicima su vraćale subotom brodovima na jedra ili vesla.

Vladić-Maštruko inspirirala je ova dirljiva priča o težačkom životu i stradavanju.

– Ta priča se od djetinjstva u meni gnijezdila i tražila način da se utjelovi. Naime, ispričala mi ju je moja majka kada smo se povodom jednog obiteljskom izleta našli na otočiću Školjiću-Galevac i kada sam vidjela spomen obilježje stradalim praljama, to me jako dirnulo. sve je to za mene bio neki poseban, mističan, nadahnjujući osjećaj. uspjela sam, nadam se, na jedan poetičan i lijep način to opisati, kaže nam.

Priča koja predstavlja riznicu tradicije pretočena je u slikovnicu za sve uzraste. Ista donosi zanimljivu sinergiju ilustracija, motiva prikazanih filigranskim pismom, pisma i pojmovnika.

– Priča je u meni rasla godinama. Kada sam je počela pisati, morala sam jako puno istraživati, koristiti se povijesnim činjenica, tako da je izrasla u malo veći projekt. U knjizi se pojavljuje pojmovnik u kojem su opisani svi oni manje poznati pojmovi, toponimi, pa i riječi iz preškog narječja kojim je knjiga djelomično i pisana. Ona predstavlja kulturne i tradicijske običaje i mjesta preka i otoka Ugljana, otočića Galevca, ali i grada Zadra, dodaje autorica.

Slikovnica se može nabaviti od nakladnika, udruga Arte Insula, kao i posuditi u Gradskoj knjižnici Zadar.

Kako snažna priča o vrijednim Preškama ne bi pala u zaborav, Općina Preko je svojedobno postavila interpretacijske ploče na pet stranih jezika kod postojećeg spomenika lavandijerama.

– Cijeli projekt dobio je veliku podršku Općine, kako financijsku, tako i onu moralnu. Vjerujem da će se jednoga dana, kada se stvore povoljni uvjeti, ideja o muzeju preških pralja i realizirali, u vjeri će naša sugovornica.

Prošle su već 132 godine, a zahvaljujući Vladić-Maštruko lavandijere su postale zaštitnice morskoga svijeta, mora, mjesta Preka i otočića Galevca. Njihovo stradavanje nije samo priča o jednoj tragediji, ona je svjedok vremena u kojem se živjelo teško i putovalo dugo. Kako bi se približila novijim generacijama, spominje se i ideja o kazališnoj predstavi.

– Već postoji inicijalna ideja i možda će se to i ostariti u suradnji s Kazalištem lutaka Zadar. Oni su već uprizorili jednu predstavu prema tekstu jedne moje slikovnice. Mislim da bi bila jako zanimljiva, najavljuje sugovornica.

More. More je vječna inspiracija…

– More vam uđe u krvotok, ono je trajna inspiracija. Zahvaljujući moru i korijenima nakon dugog perioda života u Zagrebu vratila sam se ovdje, zaključuje akademska slikarica.