Muž Josipe Rimac bijesan zbog objave poruka: “Ne mogu opisati patnju moje supruge!”

Josip Pleslić, suprug Josipe Pleslić ex Rimac, obratio se u podužem pismu svim novinarima, i to preko Hrvatskog novinarskog društva (HND), pri čemu apelira na zaštitu privatnosti svoje supruge, piše Index.hr.

Što želi Josip Pleslić?

U pismu se Pleslić poziva na apel HND-a vezan za slučaj Dalibora Matanića u kojem je krovna novinarska pozvala kolegice i kolege da se drže novinarske etike i suzdrže od pokušaja otkrivanja identiteta žrtava koje su pristale anonimno svjedočiti o seksualnom uznemiravanju tog redatelja, piše Index.he

Pleslić u pismu tvrdi da se to isto pravo, odnosno pravo na poštivanje privatnosti, ne poštuje u slučaju njegove supruge.

Pleslić u pismu HND-u naglašava da su prepiske njegove supruge zapravo privatne poruke. Spominjući niz primjera, pita se gdje su osnovna načela Kodeksa časti novinarske profesije jer se privatnost i život njegove supruge “bezobzirno, tendenciozno i nekritički izlažu javnosti kao da je u prodajnom izlogu”.

Podsjetimo kako je objavljivanje poruka bivše državne tajnice Josipe Rimac i Ivana Turudića bilo izuzetno važno za javnost i od javnog interesa. Poruke koje su objavljene pokazale su da je Turudić, kao kandidat za šefa DORH-a, lagao pred saborskim Odborom za pravosuđe.

Poruke su bile od javnog interesa

Niz je spornih poruka u kojima se spominju bitni ljudi HDZ-a, a Rimac ih je slala kada je bila HDZ-ova državna tajnica. Posljednje objavljene poruke pokazale su da je Rimac preko ministra Olega Butkovića lobirala da se u Institut IGH, tvrtku koja posluje s državom, zaposli sin njene prijateljice.

Prije par dana objavljeno je kako je Rimac kontaktirala tadašnjeg šefa Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) Gorana Matešića s namjerom da požuri žalbeni postupak koji bi išao u prilog Večernjem listu. Sve su te objave bile u javnom interesu. No, s tim se ne slaže njen suprug.

Pismo objavljujemo u nastavku, i to u cijelosti.

“Zovem se Josip Pleslić, suprug sam Josipe Pleslić, nekada Rimac.

Čitam ovih dana po medijima o slučaju Dalibora Matanića te o vašem apelu kolegama novinarima koji o istom izvještavaju, citiram: ‘Novinar/ka treba štititi čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti te je obavezan/na poštovati svačije pravo na privatnost (članak 14. Kodeksa).’

Nemalo sam iznenađen cijelim tekstom koje ste odaslali redakcijama nakon Večernjakovog članka o gore spomenutom seksualnom predatoru, koji je, eto, i sam javno priznao uživanje opijata kao i seksualno uznemiravanje kolegica.

Iznenađen sam vašom reakcijom jer se nad mojom suprugom vrši novinarsko i medijsko nasilje zadnje četiri godine, a baš ni u jednom trenutku niste reagirali niti najblažim apelom, instrukcijom ili porukom svojim članovima i inim novinarima kako bi se barem pridržavali osnovnih novinarskih uzusa u zaštiti temeljnih prava moje supruge.

Moja supruga proživljava zlostavljanje, ovo je perverznost i javno onaniranje
Zlostavljanje koje moja supruga proživljava, i to osobito od jedne bivše članice vašeg IO, čiji je suprug moćna politička figura u RH, proizvodi posljedice u stvarnosti, potiče i stvara atmosferu javnog linča i a priori obračuna koji joj oduzima i ustavno pravo na nepristrano suđenje.

Dragi HND-ovci, zašto nikad niste stali u zaštitu privatnosti moje supruge od ostrašćene novinarke/voajerke kao i svakog drugog novinara koji pretvara moju suprugu u medijsku robu, oduzima joj pravo na zaštitu privatnosti i zaštitu od senzacionalizma, u konačnici dehumanizirajući je?

Ovakva perverznost i javno onaniranje novinara nije zabilježena u povijesti RH. Da podsjetim, moja supruga još uvijek nije osuđena niti je protiv nje potvrđena i jedna optužnica, ali kolege novinari su je svojim tekstovima već osudili i prikazali kao monstruma korupcije ovog društva i prije nego je zakoračila u sudnicu.

Recite mi, koji će sudac moći nepristrano i pravično suditi nakon hajke koju su proveli vaše kolege u javnom prostoru? Vi, novinari, vi ste je već osudili. Sama činjenica da je bivša članica vašeg IO, supruga moćnog političara (znači, zaštićena k’o medvjed), objavila u Jutarnjem listu set privatnih poruka, koje je pridobila ilegalnim putem i pritom fabricirala poruke služeći se senzacionalizmom, govori o tome u kakvoj kaljuži se valja novinarska profesija u ovoj državi.

Novinarka izruguje moju suprugu kao ženu

Mobitel moje supruge izuzet je prilikom njenog privođenja i nalazi se u policiji. U vlasništvu je moje supruge, a policija i DORH su zakonom dužni čuvati uređaj i sadržaj iz njega, a za sav eventualni sadržaj koji ima obilježje kršenja ZKP-a odgovornost da pokrenu kazneni postupak ili izvide imaju tijela progona.

Pitam vas, na koji način je novinarka, bivša članica IO HND-a, došla do sadržaja i objavila ga? Objavila je selektivni i privatan sadržaj koji nije dio sudskog spisa, proizvoljno ga kombinirajući i tumačeći i time optužila po tko zna koji put moju suprugu kao najvećeg kriminalca izrugujući je i kao ženu, prikazujući je frivolnom osobom koja svima laska i tepa dovodeći do toga da je u konačnici poništava kao osobu.

Znate, naravno, da imamo i djecu u našoj obitelji. Ta djeca čitaju te tekstove osobito na portalima i društvenim mrežama, njihovi prijatelji i vršnjaci čitaju te tekstove također, kao i komentare ispod istih, a među kojima se nerijetko nađu i neukusne fotomontaže.

Tko će zaštiti tu djecu od takvih članaka i novinara? Tko će zaštiti našu djecu od reakcija okoline koju ste nahranili vašim zlonamjernim konstrukcijama, huškačkim tonovima i isporukama fabriciranih zaključaka?

O meni je napisano bezbroj laži

Između ostaloga, jedan od portala objavio je tekst ‘Tko je kćer Josipe Rimac?’ pokrećući i okrećući mašineriju javnog obilježavanja i linča i prema djetetu. O meni kao suprugu Josipe Pleslić napisano je mnogo tekstova s bezbroj laži, počevši od toga da sam bivši agent SOA-e, a vrhunac kompilacija laži je da sam organizirao bijeg jahte Irina Vu s Murtera kao i da sam uhapšen prošlog ljeta. Laži, bijedna zbirka neistina i obmana i nikome ništa.

Ne može se opisati patnja i bol naše djece, moje supruge i mene. O poslovnoj šteti i gubicima zbog takve reputacije, neću ni pisati. S obzirom da sam i sam bio na direktorskim pozicijama, a time i glavni urednik nekoliko nakladnika (s nacionalnom i lokalnim koncesijama), znam jako dobro o čemu pišem.

Dame i gospodo HND-ovci, gdje su vam osnovna načela Kodeksa časti novinarske profesije? Zašto ste uskočili u priču Dalibora Matanića ‘štiteći druga, pojavu osuđujući’, a istovremeno privatnost i život moje supruge bezobzirno, tendenciozno i nekritički izlažete javnosti kao da je u prodajnom izlogu?

Je li sve samo posljedica želje za klikovima koji donose marketinšku dobit ili i poticanje masa na javno čerečenje i javni linč iz nekih dodatnih razloga? Ovih dana nekakav sedmorazredni portal objavljuje opet privatne poruke moje supruge koje nemaju veze sa sudskim spisima, a koje kasnije prenose i mainstream mediji u uigranom medijskom odigravanju.

Svi imamo predrasude, ali…

Privatnost? Nula bodova. Vaša reakcija kao krovnog strukovnog tijela i nužnog korektiva? Nula bodova. I opet nikome ništa. Svjesni smo dugotrajnog postupka koji je pred nama i unaprijed isforsirana i orkestrirana medijska osuda, što je činjenje protivno prirodi medija, nanosi zlo konkretnim ljudskim sudbinama.

Svi imamo predrasude, ali ne smijemo dopustiti da unaprijed stvoreni stavovi utječu na presudu bez utemeljenih činjenica. Osobito problematičan i delikatan jest izostanak reakcija HND-a kada je uslijed medijske hajke na moju suprugu u proteklom periodu otkriven čak i identitet njezina tada malodobnog djeteta, a što je u suprotnosti s temeljnim vrednotama UN-ove Konvencije o pravima djeteta.

Podsjetit ću vas da Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na koju se volite pozivati u svrhu zaštite svojih prava, u čl. 8.1. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, no u slučaju moje supruge i te su pravne tekovine u cijelosti zanemarene od strane vaših kolega.

U najmanju ruku, od vas gospodo predsjednici, očekujem odgovor na ovaj mail, a od vas ostalih članova IO, kao i ostalih novinara, da se doista zamislite koliko ste kao krovna udruga novinara u RH, a i kao pojedinci, ispisivanjem svojih osobnih osuda svjesni zla koje ste nam nanijeli. S nekima od vas suočit ćemo se u sudnici, ali sam siguran da će pravedniji sud biti onaj Božji. Za svakoga od nas.

S poštovanjem, Josip Pleslić”