EPITAF JADNOM ČOVJEKU; Dinar jedan, jedan dinar, Nakon 33 godine aktualizirana pjesma Glumcu

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili

Stariji Zadrani i oni srednje dobi sjećaju se pred 40-ak godina najpoznatijega gradskog oriđinala, kojemu nismo znali ime i prezime i kojeg smo svi zvali samo Glumac. Njegov portret umjetnički je ovjekovječio poznati zadarski fotograf Željko Maričić, a 1980. tri Zadranina posvetila su mu glazbenu poemu, koja je, zbog njegovog tegornog života, ustvari epitaf mu. Glumac je pretrpio tragediju cijele obitelji, koja mu je uništila ostatak života. Bio je poznati avijatičar, gospodin po ponašanju i po struci, a nakon tragedije život je ustvari odbacio i “odrađivao” ga kao gradski klošar. Svi su ga znali po originalnom prosjačenju Uvijek je tražio samo 1 dinar i ako bi mu netko podario više, razliku je redovito vraćao. Nakon 33 godine od stvaranja poeme Glumcu ona je aktualizirana. Njezini tvorci su autor teksta Željko Vidaković, koji je Glumca izvrsno “portretirao”, Aurel Hrašćanec napisao je glazbu, koju je aranžirao Neven Filipi. Pjesma sadrži sedam kitica. Prilažem tri.

Donio bi torbak šari
Kad bi ispred crkve sjeo.
Nešto bi u bradu pleo,
Slušo bi ga anđel stari.

Neuredne guste brade;
Tamnim licem punim bora,
Poput hladnog, divljeg stvora,
Prosio bi sred parade.

“Dinar jedan, jedan dinar”,
Pitao bi tako druge,
Bez radosti i bez tuge.
“Dinar jedan, jedan dinar”