SVE VRIJEME TUČE PO OPORBI Odgovara li Dukiću nedonošenje proračuna?
Analizirate li Dukićevu komunikaciju s oporbenim vijećnicima, nameće vam se samo jedan zaključak – zadarskom gradonačelniku ne odgovara donošenje proračuna.
Naime, ako želi ono najbolje za svoje građane, zadarski gradonačelnik ne bi sve ovo vrijeme trebao pucati iz najžešće “artiljerije”. A Dukić upravo to radi – vrijeđanje nezavisnog Enija Meštrovića kojega javno naziva “prevarantom” vrhunac je njegova nesnalaženja u političkom djelovanju.
Naime, osnovni postulat u politici je – pobijediti svoj ego. Ukoliko to ne uspiješ, nego se ponašaš kao da si iznad svih, tu nema sreće ni za građane, ni za stranku kojoj pripadaš, a ni tebe samog.
A Dukića u višemjesečnom nesnalaženju oko gradskog proračuna, kao i dosadašnja dva mandata, raskrinkava jedna stvar – njegovo najnovije priopćenje. U njemu, naime, kaže:
– Ja ne kalkuliram kad su potrebe građana u pitanju. Ne zanima me “funkcija“, ovdje sam zbog građana, poručuje Dukić.
No, ova ga je poruka samo još više razotkrila. Naime, logično je da ukoliko mu doista nije do funkcije – zašto s nje ne ode? Zašto je uopće došao na ovu funkciju? Zašto svoje bogato znanje i iskustvo uglednog zadarskog liječnika – a u čemu ga svi nepodijeljeno hvale – ne iskoristi za dobrobit zadarskih trudnica i rodilja?
Naime, zamislimo samo koliku bi korist zadarski gradonačelnik donio zdravstvu da je ostao u Općoj bolnici Zadar. A koliku tek stranci? I sebi samome.
Pacijentice bi dobile jednog od najvećih stručnjaka na području ginekologije i opstetricije, stranka ne bi morala popravljati njegove gafove, a on bi i dalje uživao ugled neprikosnovenog stručnjaka u zdravstvu, zbog kojega je i postavljen na čelo ovog bolničkog odjela.
Ovako, danas u 16 sati Dukić će čekati što je predsjednik Gradskog vijeća Marko Vučetić odlučio u vezi s nastavkom sjednice, je li Enio zaboravio da ga je nazvao “prevarantom” i je li oporba zaboravila sve one uvrede kojima ih je “častio” pokušavajući ih privoljeti na izglasavaje proračuna. Što će na kraju dočekati?
Živi bili, pa vidjeli!