PO(R)UKA JEDNE INVESTICIJE Ako nisi u družbi Branka Dukića, Grad ti je zločesta maćeha; Ako si „njegov“, Grad ti je i majka i otac

Priča o nesuđenom hotelu koji je trebao biti uređen i otvoren u zgradi „Predvojničke“, iznad „Atrija“ u centru grada, vjerojatno će ostati zapisana kao najslikovitiji primjer bešćutnosti gradske administracije prema onim Zadranima koji, očito, ne pripadaju družbi Branka Dukića. Naš sugrađanin Marko Kadija, odnosno njegova tvrtka, prije nekoliko godina dobila je legalno na natječaju posao uređenja baštinskog hotela u toj zgradi,  potpisao je ugovor s Gradom Zadrom na pet godina, ali se osim korona krize suočio potom i s nizom pravnih i građevinskih prepreka u realizaciji tog projekta.

Uz to, suočio se i s neviđenom bešćutnošću i ignorancijom činjenica od strane gradonačelnika i njegovih ljudi koji u potpunosti ignoriraju Kadijine probleme i argumente i naplaćuju mu ugovorne obveze za posao koji ovaj objektivno nije mogao realizirati. Kadija je u taj posao uložio veliki novac, egzistenciju svoje obitelji, riskirao poslovno-financijski bankrot, ali u Gradu to nikoga ne zanima.

Gradska vlast jednostavno ignorira sve njegove, čak i javne medijske apele da se postigne dogovor u interesu grada, turizma, ali i njegova opstanka, odnosno izbjegavanja kolapsa za koji neće biti kriv. Već iduće godine istječe rok od pet godina na koliko je potpisan ugovor između Kadije i Grada Zadra, Grad ga tereti s dugom od oko 145 tisuća eura (preko milijun kuna), a da Kadija nije ni započeo svoj biznis u koji je već uložio značajna sredstva. Sve je još uvijek na sudu, a Grad se oglušuje na pozive za dogovorom. I tako, umjesto da se postigne obostrano korisno rješenje, da se stvori neka nova vrijednost u gospodarstvu grada, da se Gradu uredno plaćaju sve obveze, da investitor uspije vratiti svoju investiciju i postigne likvidnost u poslovanju, gradska vlast ga ovršuje, ignorira i poručuje: tko te šljivi, ne zanimaš nas, plati iako ne radiš, ako ne – propadni. To je stav Grada.

Štoviše, usprkos svim Kadijinim prijedlozima o postizanju dogovora na temelju stvarne situacije, Dukićeva ekipa radi sve samo da ovaj Zadranin ne otvori taj hotel. Kome je to u interesu? Poznato je da su i u ovoj priči bili neki Australci, a naš je gradonačelnik prema Australcima do sada iskazivao nesebičnu podršku i neopisivu naklonjenost. Zašto to spominjemo? Bi li Dukić ovako postupio i da su Australci na natječaju dobili isti ovaj posao i suočili se s istim problemima s kojima se suočio Marko Kadija!? Sudeći prema svim benefitima koje je do sada odradio za australskog doseljenika Marka Ivančića moglo bi se po analogiji zaključiti da bi u tom slučaju priča izgledala sasvim drugačije. Dukić jednom bezvrijednom nogometnom klubu koji navodno preuzima australski doseljenik, nesebično daje milijunske iznose kuna u nepovrat, tom HNK-u za omladinski pogon kešira stotine tisuća eura koje nitko ne zna kako se troše, k tome daje mu i svog čovjeka da ga vodi po institucijama kako bi ovaj ostvarivao svoije interese, itd. A svom sugrađaninu koji je iz objektivnih razloga zapeo u problemima koje bi samo Grad mogao premostiti, odgovara ovrhama i ignoriranjem.

Branka Dukića nije nimalo briga što će Marko Kadija otići u stečaj i možda biti uništen, što će umjesto da pokrene jedan izgledan posao, dugogoročno ugroziti svoju obitelj. Za njega Dukićevi nemaju sluha. Ni za ikoga tko je daleko od njegova privatnoga kruga.

Gradonačelnik Dukić, nažalost, ostat će u pamćenju svojih sugrađana najviše po prijateljsko-kumskim aferama u kojima je „svojima“ davao šakom i kapom, bilo da ih je nemilice zapošljavao ili im skupo plaćao umjetničke slike, potpisivao milijunske pozajmice bez ikakva pokrića ili davao na raspolaganje svoje pročelnike kako bi ugađali interesima pripadnika povlaštenog klana.

Imati za kuma ili prijatelja Branka Dukića ispostavlja se građanima kao temeljni kriterij njihova uspjeha u ovome gradu. Mogla bi nas i vlastita djeca jednoga dana proglasiti nesposobnima zato što nismo bili u stanju odabrati im pravoga kuma. Ne onoga iz kultnoga filma, nego ovoga s Narodnog trga.

 

Feed me
Muzej Iluzija
Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...