Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Nas dva kao da se čitav život znademo i prijateljujemo. Vjerujem da mi je On i tebe poslao, kao što me od bezbožnika u dubokog vjernika pretvorio i udahnuo mi snagu i ideje da ovdje Križni put napravim.
Bilo je to najljepše i najdirljivije mi priznanje kad sam upoznao Vinka Kajmaka i s njim proživljavao njegovo nadnaravno sveto djelo Posedarski Križni put, kojega kao sakralno svjetsko čudo posjećuju mnogi vjernici i turisti iz cijeloga svijeta. Dok ga u 82. godini života Bog nije posjetio, Vinko nije znao izmoliti ni Oče naš, da bi doživio duhovnu preobrazbu u snu s božjom voljom i naredbom da izgradi Križni put. Uz pomoć petnaest kipara iz Hrvatske i svijeta, vođenih Vinkovim idejama, taj neuki stolar Križni je put s četrnaest Postaja i s više o 120 tona bijelih kamenih kipova zgotovio za samo tri godine na putu dugom dva kilometra. Na brdu, šumovitom kamenjaru i makadamskoj stazi iznad Posedarja, na dvjesto metara nadmorske visine “prijestolje” je tog jedinstvenog nadnaravnog djela, “prijestolje” na kraju Puta u kojem dominiraju Posljednja večera (na naslovnici s Vinkom, op.a.), Veliki Križ i Kapelica. Kipari su na tom Putu svoja djela izradili, a Vinko je prostore između oplemenjivao svojim idejama i u djela ih pretvarao.
Sve je u skladu s prirodom. Harmonija s njom, kao što je harmonija između mene i Njega. On je u meni i On sve to vodi. Sve su ideje Njegove. Bio sam teško se razbolio i pomislio da odlazim k Njemu nedovršenog posla i neispunjene obveze, no On me je opet posjetio, ozdravio me, “uskrsnuo” i udahnuo mi novu snagu pa sam povjerenu mi zadaću ispunio, govorio je pred odlazak s ovoga svijeta. Najvećim ovozemaljskim priznanjem smatrao je, kad su dva austrijska biskupa klekla ispred njega i ruku mu poljubila.
Sveti čovjek Vinko Kajmak više nije s nama. Otišao je kod svoga Oca preporoditelja da Mu kroz vječnost zahvaljuje na dobroti i moćima s kojima ga je podario. Zbogom dragi prijatelju, imao si se zašto roditi.