ZAMALO ‘POCIJEPALA’ PRSTE UMJESTO DRVA Jesu li se promijenila pravila ponašanja i među planinarima?

Protekle nedjelje navečer, dvije planinarke doživjele su neugodno iskustvo u planinarskom skloništu Crnopac na južnom Velebitu. Nakon što su u 18:30 stigle u sklonište, dočekao ih je prazan prostor, bez drva, vode, bez osnovnih potrepština koje su donedavno bile dio nepisanog pravila među planinarima. Jedino što su pronašle bile su dvije male kocke za potpalu plamena.

Na temperaturi od -10 stupnjeva, u polumraku su pokušale naložiti vatru, ali sve je bilo zaleđeno pa je samo dimilo. U pokušaju da nacijepaju nešto drva, jedna od njih je zamalo pocijepala sve prste, umjesto drva…

Ovaj incident izazvao je reakcije u planinarskoj zajednici. Jedna planinarka, koja je željela ostati anonimna, komentirala je kako ovo ne bi dogodilo prije nekoliko godina:

– Prije par godina, u bilo kojem skloništu na Velebitu dočekala bi te boca pitke vode i naramak suhih drva za prvu potpalu. U zadnjie tri godine razočarala sam se više puta do te mjere da znam da moram žuriti i doći do skloništa bar sat prije padanja sunca jer možda neće biti ni vode ni drva. Ne znam kako se to izgubilo, ta kultura, ta briga jednih za druge, tužno je i bilo bi lijepo kada bi se svima mogla nekako podići razina svijesti bar malo vezano uz to. Nekad opali kiša, iz vedra neba, nekad te na putu nešto može zadržati pa ne stigneš prikupiti ta drva, kaže ona.

Tvrdi da su se pravila ponašanja među planinarima promijenila, a te vrijednosti polako nestaju s pojavom novih generacija planinara:

– Nekada nas je po 20 spavalo u skloništu, i psi su bili s nama. Sada, ako sklonište ima pet ležajeva, šesti planinar može očekivati da ga izbace van. To sam vidjela vlastitim očima. Skoro su i mene izbacili…, ja sam se uredno parkirala ispod klupe i rekla da ću tamo spavati. Nisam gazila 9 sati sa 35 kila na leđima da me neko istjera vani zato jer na internetu piše da ima pet ležaja. Majde. Spavalo se po stolovima, ispod stolova, ma gdje god se stiglo. To i je poanta planinarskog skloništa. Da se u njemu može skloniti. Di čeljad nije bijesna kuća nije tijesna, zaključuje planinarka.

Nekada je briga za druge bila pravilo, ostavljanje drva i vode za sljedeće putnike smatralo se osnovom planinarske etike u planinarskim skloništima. Danas, sve češće vlada individualizam, a skloništa gube svoju svrhu, biti skloništa, odmor i zaklon u planinama. Incident na Crnopcu još je jedan pokazatelj kako se zajednica mijenja na gore, komentari su nažalost mnogih planinarki i planinara.