ABECEDA ODALA POČAST Murvica 17 godina bez Hrvoja Ćustića. Tuga i sjeta. Uspomena. Ne- slike ne blijede, ne umiru sjećanja…

Tiho, u dubokom sjećanju, pregršt emocija. I tako  već punih i dugih 17 godina.

Točno toliko je naime prošlo nakon zasigurno najtužnijega dana u povijesti zadarskog sporta. Preteške životne drame, kalvarije i tragične sudbine jednog izrazito talentiranog nogometaša.

-Dragi naš Hrvoje, čuvamo uspomenu na tebe, tvoju Murvicu u kojoj si odrastao, tvoj Zadar koji si toliko volio, tvoju Hrvatsku za koju si svim srcem igrao. I tako će biti zauvijek!- poruka je prerano preminulom kolegi, prijatelju, sumještaninu iz NK Abeceda.

Murvičani su danas, u četvrtak posljepodne, posjetili posljednje počivalište Hrvoja Ćustića, 21. listopada 1983.- 3. travnja 2008. Predsjednik Abecede, Ante Dokoza, treneri, seniori, juniori, niži uzrasti, predstavnici kluba, s pijetetom i dostojanstveno, odali su molitvom počast, bolno zašutjeli, zapalili svijeće, položili cvijeće i  vijenac, u spomen na 12. anđela.

Bivši hrvatski mladi reprezentativac – upisao je 10 nastupa pod izbornikom Slavenom Bilićem- u generaciji Luke Modrića, Vedrana Ćorluke, Eduarda- i nada NK Zadar na domaćoj prvenstvenoj utakmici 26. kola 1. HNL, između njegova NK Zadar i Cibalije, 29. ožujka 2008., u dvoboju za loptu s Vinkovčaninom Tomislavom Jurićem, zaradio je u 4. minuti- padom i udarcem potiljkom u betonski zid istočne tribine stadiona na Stanovima- frakturu kostiju i nagnječenje mozga. Unatoč ukazanoj pomoći na travnjaku, s opasnim i kritičnim ozljedama -dijagnosticiran hematom između ovojnice i lubanje – hitno je operiran iste večeri u OB Zadar.

Dva je dana držan u umjetno izazvanoj komi, a disao je uz pomoć respiratora. Na žalost- usprkos naporima liječnika i početnom optimizmu u ishod zahvata, stanje se pogoršalo 2. travnja navečer, praćeno povišenom temperaturom i ujutro je preminuo, da bi smrt i službeno bila proglašena 3. 4. u 11:51. Bol i tišina parali su zrak nakon potvrde crnih slutnji voditelja intezivnog odjela- dr. Edija Karuca.

Kao nikada vidno shrvani suigrači, poznanici, rodbina, cijeli Zadar, Hrvatska…

I danas- ista slika i birane sjetne riječi i suza u očima…

Daroviti nogometaš, čiji je napredak igrom sudbine naprasno prekinut upravo na mjestu koje je najviše volio, igrao je na poziciji lijevog bočnog, a dok je momčad vodio Stanko Mršić, neko vrijeme i kao standardan u napadu pored Želimira Terkeša.

Prošao je i niz HR selekcija. Osim u Stadionskoj – i danas ulici koja nosi njegovo ime- dvije sezone je nosio dres i NK Zagreba. Mjesec dana je proveo u Međimurju, no nakon kratke se avanture vratio u rodni grad.  Dobar prema svima, duhovit, omiljen u društvu, super momak.

Nogometaš koji je nogomet živio 24 sata na dan. Njegov drugi dom bili su Stanovi. Hrvatski nogomet bio je potresen, izrazi sućuti stizali su iz svih krajeva i tribina RH za dečka pred kojim je bila blistava karijera…

Kako vrijeme leti, a kao da je bilo jučer, danas. Tuga i sjeta. Uspomena. Ne- slike ne blijede, i Ti si Hrvoje tu -s nama, u nebeskim visinama, ali s nama. Ne umiru sjećanja…

DVANAESTI ANĐEO

Mladosti najlipša balunom pisana

Slika i krunica od tebe ostala

Lopta je čarobna koju si volija

I trava zelena meka ti postelja

Od ranoga ditinjstva tebe je željela

I sebi anđela gospa je uzela

Sa zelenih livada, tebe je voljela

I svoga Hrvoja gospa je uzela

Sutra je nedilja, idemo gledati

11 lavova sa zadarskih Stanova

Al samo ću viditi ja 12-og anđela

Što sa loptom leti tu i bdije nad njima

I sad neka prestanu sve suze padati

Jer anđele nebeske ne treba žaliti

Od ranoga ditinjstva Tebe je željela

I sebi anđela gospa je uzela

Sa zelenih livada, tebe je voljela

I svoga Hrvoja gospa je uzela

Sva dica sa Stanova pamtit će Hrvoja

I srce ratnika što je sebe za poklon da…

Ali samo ću vidjeti ja uz 11 lavova

dvanaestog anđela što bdije nad njima

12-og anđela zadarskih Stanova.

ROMEO SANTINI (1965-2008) (P.L.)